Strah nikad nije bio tako lijep

Strah nikad nije bio tako lijep

Početna premisa o prelijepoj tajnoj agentici i nemilosrdnoj egzekutorici u TV-seriji dobila dimenzije fantastično okrutna, stilizirana i nadajmo se nestvarna svijeta, u kojem se sve što je ljudsko mjeri u milipromilima

Neki televizijski proizvodi toliko su ušli pod kožu prosječnom konzumentu, da se on čak više i ne pita kako je, primjerice, neka serija nastala i koji su joj bili uzori. Danas je sigurno već postala irelevantna činjenica da je TV-serija Nikita bila nadahnuta vrlo uspješnim i popularnim istoimenim francuskim filmom, ili možda američkom preradom tog ostvarenja. S druge strane uzor više uopće nije bitan, jer je početna premisa o prelijepoj tajnoj agentici i nemilosrdnoj egzekutorici u TV-seriji dobila dimenzije fantastično okrutna, stilizirana i nadajmo se nestvarna svijeta, u kojem se sve što je ljudsko mjeri u milipromilima.

Atipična trakavica

Po svemu sudeći Nikita je atipični televizijski proizvod, jer njezini akteri nemaju nikakve veze s bogatim tinejdžerima, koji u višesezonskim trakavicama traže svoje mjesto pod suncem, niti s genijalno sposobnim liječnicima neke super-bolnice, a ponajmanje s mudrim odvjetnicima koji vješto dokazuju da pravda uvijek pobjeđuje. Nikita je zapravo iznimno provokativan projekt, i pravo je čudo kako je dosad nisu srezale cenzorske škare, jer osim što svojim općim crnilom i bezizlaznošću uspijeva izazvati silnu količinu nelagode i u najvećih optimista, ona izravno pothranjuje ideje nadobudnih kovača najrazličitijih teorija zavjera. Nikita i njezini kolege vrhunski su obučeni tajni agenti — vojnici koji bespogovorno izvršavaju pogibeljne zadatke, njihov je imidž hladnoća, a dom — Odjel 1, smješten negdje u zapadnom svijetu, ali u seriji nikad nije bilo točno naznačeno gdje. Ono što znamo je da glavna junakinja Nikita dolazi u Odjel 1 nakon što je uhićena zbog teškog zločina i osuđena na smrt — izbor je jednostavan, ali se od njega ledi krv — bespogovorno služenje Odjelu ili povratak na električni stolac.

U galeriji likova ključnih je šest, od kojih su četiri uvjetno rečeno pozitivci, a dvoje negativci. Dok su Nikita (Peta Wilson), i Michael (Roy Dupuis) je njezin je partner koji ju je i obučio svim potrebnim vještinama, terenski operativci, dok izumitelj Walter (Don Francks) i računalni genijalac Birkoff (Matthew Ferguson) djeluju isključivo u Odjelu. Gledatelj te likove stavlja u ladicu pozitivaca, iz jednog jedinog razloga: jedino se u tih likova sporadično pali iskra klasičnih ljudskih emocija. Za njih se može reći da su ljudi od krvi i mesa, iako su i oni doslovno rečeno ubojice. S natruhama emocija oni se, u usporedbi s glavom Odjela 1, Paulom Wolfom (Eugene Robert Glazer), hladnim, nepristupačnim i neosjećajnim individualcem i stoikom koji osmišljava akcije i u svojim rukama drži živote svih članova Odjela 1, doimaju kao prestrašena djeca. Galeriju šest glavnih likova zaključuje mozak Odjela 1, Madeline (Alberta Watson), glavna strategičarka, a njezina je specijalnost psihološko slamanje uhićenika. Iako zbog prazna pogleda, slično kao i Wolf, djeluje posve odsutno i na prvi dojam blago, ona je zapravo možda i najokrutniji lik u seriji, a posebno je zastrašujuća jer preko svojih postupaka, a uvijek je barem tri koraka ispred protivnika, zrači superiornošću koja je često neshvatljiva običnom ljudskom umu.

Klinički čist ambijent

Svi ti likovi smješteni su u klinički čist i minimalistički uređen ambijent koji dodatno podcrtava nelagodu i zbunjenost gledatelja. Ali, nasuprot tome, likovi Pete Wilson i Roya Dupuisa, s jedne strane, predstavljaju fizička savršenstva ljudskog tijela, a s druge strane ljudskost kojoj je prirodno urođen nagon za preživljavanje, pa čitavu priču Nikite možemo prvenstveno promatrati kao bijeg od smrti i želju za životom.

Goran Jovetić