Sjajni slavljenik

»Hrvatski filmski ljetopis«, gl. ur. Hrvoje Turković, br. 30, Zagreb, 2002.

Više je od sedam godina prošlo od kako je 25. lipnja 1995. svjetlo dana ugledao prvi broj »Hrvatskog filmskog ljetopisa«. Ulazak u osmu godinu postojanja obilježio je mali jubilej — izlazak tridesetog broja časopisa. »Ljetopis« je namijenjen ljubiteljima filma koje zanima i teorija filmske umjetnosti, zahtjevnijim čitateljima i istinskim filmoljupcima. U proteklih sedam godina koncepcija časopisa nije se osjetnije mijenjala, a slavljenički broj donosi dvije novine. Prva je završetak redizajna naslovnice (drugog od početka izlaženja) započetog u prošlom broju, a druga je promjena uređivačke koncepcije rubrike Repertoar. Naslovnica je tiskana na sjajnom papiru što u kombinaciji sa 324 stranice otisnute na kvalitetnom papiru daje uistinu reprezentativan izgled ovog filmskog tromjesečnika. Tri su velika tematska bloka najavljena na naslovnici. To su: sjećanje na Branka Bauera, film i emocije, te srpska kinematografija.

Uspomeni Branka Bauera posvećen je tekst Šesta rola, Kraj u kojem Hrvoje Hribar biranim riječima analizira Bauerovu filmografiju kroz prizmu emotivnosti — od njegova prvog cjelovečernjeg filma Družina sinjeg galeba (1953), preko Ne okreći se, sine (1956) pa do Zimovanja u Jakobsfeldu (1975) i Salaša u Malom Ritu (1976). O Baueru i njegovoj karijeri piše i Hrvoje Turković (Branko Bauer — karijera na prijelomu stilskih razdoblja), a Ljetopis objavljuje i cjelovitu Bauerovu filmografiju.

Kronični manjak knjiga iz područja filmske teorije na hrvatskom jeziku Ljetopis pokušava ispraviti ovoga puta obrađujući temu film i emocije, kroz prijevode tekstova inozemnih autora koji po mišljenju priređivača Hrvoja Turkovića daju uvid u opću teoriju emocija, predočavaju različite teorijske pristupe njima, a ujedno daju analitički uvid u neki poseban emocijski modus, te uvjete za njihovo pobuđivanje.

Tekst Švedska kinematografija — pregled problema i rješenja švedskog filmaša Adama Marka-Norda napisan je posebno za Ljetopis. Budući da Švedska ima sličan sustav financiranja filmske proizvodnje kao i Hrvatska, njihova iskustva mogu biti koristan putokaz ka boljitku, posebice kad znamo da zadnjih godina švedska kinematografija bilježi uspjehe filmovima Pokaži mi ljubav i Zajedno. U nastavku Hrvoje Turković u tekstu Treba li Hrvatskoj cjelovečernji film? iznosi devet tvrdnji koje govore protiv potpomaganja opstanka hrvatskog dugometražnog filma, da bi u nastavku pobio njihovu opravdanost i u zaključku istaknuo da je dugometražni film potreban i da si ga možemo priuštiti.

Rubrika festivali donosi osvrt na Dane hrvatskog filma (Zagreb 2002). O svakoj filmskoj kategoriji piše drugi autor (Tomljanović, Kragić, Nenadić, Turković i Gilić). Objavljena je filmografija festivala, popis nagrađenih kao i kritičarske ocjene. Staša Ćelan autor je osvrta na Reviju jednominutnog filma koja je održana u Požegi krajem svibnja 2002.

Već prije spomenuta rubrika Repertoar s novim je urednikom dobila i novu koncepciju. Kino i video naslovi podijeljeni su u tri vrijednosne kategorije i sukladno tome posvećen im je odgovarajući prostor. Kritičarski tekstovi dulji su i kvalitetniji a ilustracije brojnije, što je rubriku pretvorilo u pažnje vrijedan dio Ljetopisa.

Srpska i crnogorska kinematografija predstavljena je filmografijom dugometražnog i kratkometražnog filma kao i bibliografijom filmskih knjiga izdanih u Srbiji od 1990. do danas. Prilog su priredili Andrija Dimitrijević i Dragan Milinković — profesori na Fakultetima dramskih umjetnosti u Beogradu odnosno Cetinju.

Kvalitetni tekstovi stručnih autora i odličan grafički prijelom najbolja su preporuka i za ovaj broj Ljetopisa.

Goran Ivaniš