Prirodni izvor sklada

Prirodni izvor sklada

Mitja Koman stvara djela u kojima dominira čista i jasna kompozicija, sklad svijetlog i tamnog. Mitjina fotografija jest fotografija opažanja. Iako nažalost nismo u mogućnosti sagledati njegov opus u cijelosti, jer je najveći dio stradao u poplavi atelijera, ipak i s ovim što nam je ostalo možemo uživati u prisjećanju na mnoge izložbe na kojima su njegove fotografije izlagane i spoznati razvojni put jednog doista pravog autora.

Često stvara fotografije u kojima osjetilne kvalitete objekta izražava teksturom. Hrapava i nepravilna ili pak glatka i sjajna naprosto vas nuka da je dotaknete, da ostvarite ne samo vizualni nego i taktilni odnos. O osvjetljenju kao ključnom činiocu samog dojma ovisi i istančanost teksture i njezina doživljajnost. Kompleksne hrapave površine dobro odgovaraju raspršenu svjetlu, dok su glatke naglašene majstorskom uporabom oštrijeg osvjetljenja.

U radu zahvatio je mnoge teme, od portreta i prirode do urbanizma i samog života. Koristio se mnogim tehnikama, koje tek njegovom obradom u laboratoriju daju dojam izvanrednih dubina u kojima su svijetlo i tamno dovedeni u potpuno ravnopravni odnos. Shvaćajući prirodu kao najbolji izvor sklada, pristupa joj kao nečemu što u sebi sadrži mnoštvo informacija i osobitu mislenu dimenziju.

Često se koristio ribljim okom, vrstom ekstremno širokokutnog objektiva, kojim proizvodi sjajne efekte. No, svjestan činjenice da su optički elementi potpuno različiti od ljudske vizije, te da objektiv nastoji dominirati svakim objektom, ali i da iskrivljenje može postati monotono, pristupa tom načinu s mnogo opreza i mjere.

Čak i onda kad pristupa banalnom motivu uličnog šahta, hladnom metalnom kvadratu, udahnjuje mu život hvatajući usput i goluba.

U nekim Komanovim fotografijama motiv je sveden na znak, na golu apstrakciju, u kojoj linija na bijeloj podlozi čini osnovni likovni i kompozicijski izraz. Fotograf ih je nazvao jednostavno Studije.

Na kraju Mitja je jamačno jedan od onih fotografa čiji radovi, ako fizički s vremenom i izblijede zauvijek čuvaju misao koju u sebi sadrže.

Zdenko Kuzmić

Mitja Koman rođen je godine 1935. u Velikom Podlogu pokraj Krškog u Sloveniji. Godine 1954. završava u Ljubljani Grafičku školu. Od 1955. do 1985. radi u Grafičkom zavodu Hrvatske u Zagrebu, a od tada nadalje u Hrvatskom leksikografskom zavodu.

Član je Fotokluba Zagreb od godine 1959. Tijekom godina sudjeluje na oko 350 izložbi fotografije u zemlji i inozemstvu te osvaja više od 65 različitih nagrada i priznanja. Održao je 39 samostalnih izložbi fotografije.

Fotosavez Jugoslavije dodjeljuje mu godine 1973. zvanje kandidata majstora fotografije, a FIAP, međunarodna federacija fotografske umjetnosti, dodjeljuje mu godine 1974. zvanje AFIAP.

Član je ULUPUH-a od godine 1974. i dugogodišnji suradnik Fotoslužbe Hrvatskog državnog arhiva.

Godine 1975. Biblioth#que Nationale u Parizu u svoj Cabinet des Estampes uvrštava devetnaest fotografija Mitje Komana.

Dobitnik je nagrade Tehničke kulture grada Zagreba 1975. Također je dobitnik nagrade Tošo Dabac 1982.

Bio je predsjednik Fotokluba Zagreb 1979/80, predsjednik Fotosaveza Hrvatske 1989-1993.

Mitja Koman, osim što je bio vrsni fotograf, ističe se i kao grafičar na uređivanju i opremanju niza monografija koje su tijekom godina tiskane u Grafičkom zavodu Hrvatske. Godinama je uređivao izvrsne i vrlo kvalitetne kataloge izložbi koje su priređivali Fotoklub Zagreb i Fotosavez Hrvatske. Ilustrirao je više od 250 knjiga, monografija ili kataloga.

Umro je godine 2002. u Zagrebu.

Vladko Lozić