Pohvala Erazmu

Pohvala Erazmu

Jedan od vodećih predstavnika arhitekture digitalnog doba nedvojbeno je nizozemski UN Studio, kako se od 1998. naziva zajednička praksa životno-profesionalnog tandema arhitekta Bena van Berkela (1957) i povjesničarke umjetnosti Caroline Bos (1959). Presjek petnaestogodišnjeg djelovanja prezentiran je izložbom u glavnoj dvorani Nizozemskog arhitektonskog institutu (NAi) u Rotterdamu što će potrajati do 29. rujna

Primjena modernih računalnih sustava u arhitekturi oslobodila je maštu arhitekata i inaugurirala nove kreativne postupke i tehnologije građenja što su omogućili produkciju neobičnih kompleksnih oblika, donedavno gotovo neizvedivih. Jedan od vodećih predstavnika arhitekture digitalnog doba nedvojbeno je nizozemski UN Studio, kako se od 1998. naziva zajednička praksa životno-profesionalnog tandema arhitekta Bena van Berkela (1957) i povjesničarke umjetnosti Caroline Bos (1959). Presjek njihova petnaestogodišnjeg djelovanja prezentiran je recentnom izložbom u glavnoj dvorani Nizozemskog arhitektonskog institutu (NAi) u Rotterdamu što će potrajati do 29. rujna. U devet zasebnih »paviljona« izloženi su brojni modeli, skice, dijagrami, nacrti, računalne animacije i fotografije ključnih projekata što ilustriraju raznolikost opusa studija: od velikih urbanih i infrastrukturnih zahvata poput rekonstrukcije kolodvora u Arnhemu (trenutno u fazi izgradnje) do oblikovanja pladnja s lončićem za kavu i čaj za tvrtku Alessi. Pored najpoznatijih realiziranih građevina, znamenitog mosta Erasmus (1996), kuće Möbius (1998), Muzeja Valkhof (1999) i NMR laboratorija Utrechtskog sveučilišta (2001), predstavljeni su i recentni projekti poput prvonagrađene ideje za Muzej Mercedes-Benz u Sttutgartu ili pak rješenja lučke zone u Genovi.

Naslovom izložbe UN Studio — UN fold sugerira se način prakticiranja i arhitektonski izričaj autora. UN je kratica od United Network i odražava interdisciplinarni pristup studija u kojem djeluju timovi specijalizirani za arhitekturu, urbanizam i infrastrukturu, a rezultat interaktivnoga procesa, koji opisuju kao umrežena praksa, ostvarenja su što prevode kompleksnost naših života u izgrađeni okoliš. Energije koje pokreću suvremeni svijet — infrastruktura, baze podataka, komunikacije, znakovi i simboli — van Berkel i Bos sažimlju u prepoznatljive gradske ikone što reflektiraju promjenjivost suvremenih aglomeracija, a konačna forma arhitekture uobličenje je kompleksnih računalno generiranih dijagrama kojima su, u tzv. deep planning procesu, sumirani podaci relevantni za projekt. Apstraktne i enigmatične slike dijagrama, digitalnih vizualizacija osnovne ideje projekta, postale su prepoznatljivi znak studija, a nekolicina njih prezentna je na online-izložbi u okviru službenog sajta Instituta. Iako ti oblici egzistiraju samo u virtualnom prostoru Interneta i tek su prateći dio klasične izložbe u realnom prostoru galerije, odlično pogađaju esenciju pristupa UN Studija.

Ostvarenje koje ih je lansiralo na svjetsku arhitektonsku scenu je Most Erasmus u Rotterdamu. Unatoč impozantnim dimenzijama (dužina 808 metara s visinom pilona od 139 metara) most djeluje vrlo elegantno i ubrzo je zadobio status gradske ikone, dojmljive osobito noću pod posebno dizajniranim osvjetljenjem. Nakon mosta zaredali su projekti i realizacije u kojima je UN Studio zaokupljen pitanjima o prirodi arhitekture u svijetu u kojem je stalna jedino promjena. Istražujući odnos korisnika i objekta arhitekti osobitu pozornost posvećuju simulaciji kretanja građevinom, što se reflektira i u arhitektonskom izričaju. U projektu rekonstrukcije kolodvora u nizozemskom Arnhemu prometni interchange, lokalnog i regionalnog javnog transporta, motoriziranih prometala i pratećih parkirališta preveden je u složen trodimezionalni oblik serije međusobno povezanih putničkih terminala ponad kojih se izdižu uredski blokovi. Forma cijeloga kompleksa toliko je fluidna da je teško odrediti gdje ulica završava, a građevina počinje. Zahvaljujući uporabi računala njihova arhitektura oslobođena je ograničenja kutijaste geometrije oblikujući zakrivljene skulpturalne forme u kojima su tradicionalni vertikalni i horizontalni elementi zgrade zamijenjeni kontinuiranim plohama što strop, zid i pod spajaju u jedinstvenu neprekinutu formu.

U nekim projektima kretanje je čak uzeto kao polazna točka istraživanja što prethodi dizajnu. U ostvarenju kuće Möbius oblikovanje je zasnovano na beskonačnu ponavljanju stripa Möbius (krivulja u obliku oktogonalne petlje), grafičke reprezentacije 24-satnog ciklusa obiteljskog života u izmjeni spavanja, boravka i rada. Dijagram cirkulacije, koji nema početka ni kraja, uvjetuje obris kuće i karakter međusobno preklopivih prostora i planova, te uporabu materijala. Izlomljene plohe betona i stakla, što se izmjenjuju u neočekivanim odnosima, pridonose osjećaju fluidnosti i začudne dislokacije. Betonska struktura transformirana je u skulpturalne elemente mobilijara, a stakleni zidovi postaju unutrašnje pregrade. Unutrašnjost postaje vanjština i obratno. To nekonvencionalno obitavalište odgovor je na specifične uvjete konkretne lokacije, naručitelja i programa te nepredvidljive i stalne promjene. Njegova složena, fragmentirana forma bliža je nenastanjivoj skulpturi ili ekspresionističkoj scenografiji negoli tradicionalnom poimanju prisne, neformalne kućne atmosfere. Stoga nas navodi da se zapitamo kakve nas sve izazovne provokacije očekuju u neposrednoj budućnosti.

Vinko Penezić