Početak sasvim druge priče

Početak sasvim druge priče

Radio Triple J, najpopularniji australski program namijenjen mlađem slušateljstvu, proglasio je festival ’jednim od najboljih filmskih festivala u Australiji’, a program festivala najavljen je kao najdinamičniji i najraznovrsniji u njegovoj petogodišnjoj povijesti. Festival svakako zauzima jedinstveno mjesto u propagiranju filmske kulture u Australiji, jer nastoji ukazati na provokativno mišljena ostvarenja, najnovije ideje, trendove, stilske, žanrovske i zanatske inovacije na filmu

Sam Curtis avanturist je, krijumčar i osamljeni lutalica interplanetarnim prostorom Sunčeva sustava. Zaustavlja se u baru u osamljenoj bazi Ceres na Jupiteru. Stari znanac Bluberry Pirate nudi mu unosan posao. Treba otići po tijelo preminulog muškarca na planeti Veneri. Imućna obitelj bogato bi nagradila onoga tko bi tijelo prenio na Zemlju. U zamjenu, Curtis bi s Jupitera, planeta na kome žive samo muškarci, na Veneru odveo mladića slavna kao »onaj koji je uistinu vidio ženske grudi«. Nije to sve. Mladića bi na Veneri zamijenio za pravu rijetkost u galaksiji — djevojku. Posao se čini jednostavnim, ali realizacija se komplicira, jer tu je profesor Hess, psihopat koji ubija bez razloga. Curtis je pošteđen jer profesoru daje razlog da ga ubije, što je za njega zbunjujuća i frustrirajuća situacija iz koje se svaki put panično povlači...

Ovo je ukratko dio sadržaja jednog od najzanimljivijih filmova prikazanih na nedavno održanu međunarodnom filmskom festivalu REVelation u Perthu u Australiji.

Radio Triple J, najpopularniji australski program namijenjen mlađem slušateljstvu, proglasio je festival »jedan od najboljih filmskih festivala u Australiji«, a program festivala najavljivan je kao najdinamičniji i najraznovrsniji u njegovoj petogodišnjoj povijesti. Festival svakako zauzima jedinstveno mjesto u propagiranju filmske kulture, jer nastoji ukazati na provokativno mišljena ostvarenja, najnovije ideje, trendove, stilske, žanrovske i zanatske inovacije na filmu.

Iz mraka podzemlja

Sve je počelo 1997, kada je REVelation uistinu zaživio kao underground-događaj, u podrumu Greenwich kluba, tada najpopularnijega jazz-sastajališta u Perthu. Većina djela prikazana je na šesnaest milimetarskom formatu u kombinaciji sa svirkom uživo, čitanjem poezije i predstavljanjem festivalskih gostiju. Manifestacija je predstavila širok raspon najprogresivnijih i najagresivnijih kratkih, igranih, dokumentarnih i animiranih filmova, koji su pripadali u sam vrh suvremene underground-produkcije. Ti programi bili su kontekstualizirani pažljivim izborom arhivskih filmova, koji su ukazivali na ključna postignuća iz sfere nezavisnih produkcija.

Voditelji festivala izražavali su izborom filmova zabrinutost rastućom konzervativnošću filmske distribucije i dominantnom prikazivačkom praksom u Australiji. Stoga su se drukčijim kontekstualizacijama, pažljivim izborom filmova i konzultiranjem publike otvoreno suprotstavili trenutnim tržišnim strategijama i favoriziranjima u sferi filma. Područja pop, junk i ostalih oblika kulture mladih imaju istaknutu ulogu u programu koji se primarno odlikuje živim, neobičnim i osobnim ostvarenjima.

Tijekom protekle četiri godine REVelation, međunarodni filmski festival, postupno je gradio jasan i cjelovit identitet ponudom zanimljivih ostvarenja nezavisnih produkcija.

»Osim toga«, naglasio je direktor festivala Richard Sowada, »mi jednostavno volimo filmove. Bili smo pioniri koncepta malih projekcija mnogo prije osnutka festivala i nije čudno što smo i ove godine željeli dio projekcija održati izvan kinodvorana. Ove godine predstavili smo na dva vodeća klupska mjesta u gradu kroz četverostne programe djela autora New York underground scene u kombinaciji s glazbom uživo.«

U tamu kinodvorane

Filmovi prikazani ove godine u potpunosti se odlikuju svojstvima proklamiranim u načelima festivala. Ovogodišnja mješavina kratkih i dugometražnih igranih filmova obogaćena je širokim izborom dokumentaraca. Stalno rastući broj posjetitelja bio je u prilici vidjeti u dva art-kina, Luna i Luna SX, osamdesetak domaćih i stranih filmskih ostvarenja. Među igranim filmovima posebnu pozornost izazvali su češki film Mali Otik Jana Švenkmajera, već spomenuti American Astronaut Coryja Mcabeeja i engleski Low Down Jamieja Thravesa. Među dokumentarcima isticali su se Schlock — The Secret History of American Movies, zatim Money For Nothing — The Business Behind Pop Music, a posebno je zanimljiv dokumentarac/portret SF pisca i tvorca termina cyberspace pod naslovom William Gibson — No Maps For These Territories Marka Nealea, poznata po suradnji sa skupinom U2.

Domaći u napadu

Australska produkcija bila je solidno zastupljena i uspješno se nosila s međunarodnom selekcijom. S obzirom da djela australskih autora sporije i teže dopiru do gledatelja u Hrvatskoj, izdvojit ću u svrhu informiranja nekoliko filmova lokalnih autora iz različitih kategorija festivalskog programa.

Prikazana su dva nova igrana filma, Long Lunch i Inside Story. U filmu Inside Story redatelja Roberta Sutherlanda glavni lik nalazi knjigu koja se sama piše, no sve je zapravo plod spisateljičine imaginacije. Film slijedi žanrovske obrasce gothic tale, ali postupno ironično odstupa od žanrovskih obveza, a granica između zbilje i fikcije sve je manje jasna. Stalno je otvoreno pitanje tko je stvaran, a tko tek autoričina konstrukcija, koja je i sama u dvostrukoj ulozi kreatora i kreiranog, spisateljice koja sanjari o uspješnom predlošku za film i demona koji uzima obličje autora i pokušava odvesti priču u tamu misterioznih vizija o nadnaravnim silama.

Premijerno prikazan Long Lunch redatelja Anthonyja Redmana zanimljiv je triler razdražujuće brze montaže. Skupina kriminalaca skupila se na ručku u kineskom restoranu prije posljednje velike akcije. Konobarica čuje plan, odlučuje stupiti u akciju, domoći se plijena prije kriminalaca i time spasiti život ujaku koji je dužan mafiji. Tijek naracije prekida se digresijama tipa objašnjenja ubojstva Princeze Di teorijom zavjere. Jedan od članova kriminalne družine izlaže tezu o tome da ju je ubio Elton John (nije isključeno ako je slušala njegove Greatest Hits!). Drugi član bande, parodično, magnumom manifestira patriotizam, staje u obranu Eltona Johna kao časna čovjeka, viteza krune te zahtijeva ispriku. Za to vrijeme ispred restorana treći član bande nalazi vezana psa i u najboljoj tradiciji postmodernizma oslobađa ga, kako tvrdi, od komunista i nudi mu odlazak u slobodu kapitalizma. Nižu se naizgled nevezane scene, konobarica i njezino na brzinu skupljeno društvo iz restorana kreću u pljačku, ali nitko ne zna voziti auto. Uzimaju starijeg, senilnog rođaka koji ispred volana stavlja statuu Bude, na naslon vezeni ručni rad i u trenu sjedište pretvara u nepovratno izgubljen dom tamo negdje u Kini. Jurnu u akciju, ali to je tek početak. Do kraja filmska se priča zgušnjava, film je pretrpan svim vrstama oružja, razbijenim automobilima, mrtvim tijelima i likovima spremnim na sve kako bi se na brzinu domogli bogatstva. Dakako, sve ima svoju cijenu, a posebno (pre)brzo stečeno bogatstvo.

Osim dugometražnih australskih filmova izdvojio bih računalno animirani SF film Dark Age of Light Toma Taylora. Australski dokumentarci na programu festivala progovorili su o aktualnim temama domaće zbilje. Kim and Harley and the Kids govori o ljudima koji žive na rubu siromaštva, Rainbow Bird and Monster Man o vrućoj temi seksualnog zlostavljanja djece, a In the Realm of the Hackers o ranim danima Interneta i hackerskom undergroundu Melbournea, kada su se dogodila prva probijanja kodova najpovjerljivijih baza podataka u američkim organizacijama državne sigurnosti. Osim ozbiljnih tema bilo je i duhovitih filmova poput Murbah Swamp Beer Garyja Dousta, priče o transportu piva koji se prevrnuo u rijeku i lokalnoj populaciji koja se masovno angažirala na spašavanju tovara iz vode u nadi da će trud biti nagrađen ispijanjem golemih količina piva, koje bi ionako popili u lokalnom pubu, ali bi ga morali i platiti.

Kako se i komu predstaviti?

Na festivalu kao što je REVelation nema redateljskih ili glumačkih zvijezda. Ostaju sami filmovi i magija zamračene dvorane. Teme filmova bile su svakodnevni život iz neobična rakursa i neuobičajeno strukturirane naracije. Filmovi su se obraćali specifičnoj skupini gledatelja koji slijede suvremena kulturna kretanja, ali imaju dostatnu filmsku kulturu za otkrivanje referencija na tradiciju i žanrovske konvencije. Retrospektiva Andyja Warhola jasno je ukazala na tezu organizatora o ishodištu i poetici prikazanih filmova oslonjenu na eksperimente šezdesetih godina prošlog stoljeća.

Ostaje otvoreno pitanje koliko suvremeni autori slijede svoje uzore, a koliko su ironični kako na mainstream-produkciju tako i na povijesna ishodišta alternativnoga filmskog izričaja. Oni također pokušavaju dokinuti dihotomiju imeđu tzv popularnih i art filmova. Mlađim autorima potpuno je jasno da koliko je film vizualni artistički medij, toliko je i zabava i moguć unosan posao. Bez publike i odgovarajućega financijskog efekta nema ni filmova ni posla za filmske profesionalce, ali kako na kraju filma American Astronaut kaže glavni junak Sam Curtis, »ovo nije kraj, nego početak jedne sasvim druge priče«.

Kruno Martinac