Pitanja i odgovori

»Zapis«, bilten Hrvatskog filmskog saveza, gl. ur. Diana Nenadić, broj 38, godina X, Zagreb, ljeto 2002.

Zašto Krešimira Mikića nema u Filmskoj enciklopediji? Koje su zamke i zablude nove komunikacijske tehnologije? Jesu li Dani hrvatskog filma »prešli Rubikon«? Koji su rekordi oboreni na jubilarnoj 40. reviji hrvatskog filmskog i video stvaralaštva djece i mladeži u Pagu? Je li na još jednoj slavljeničkoj manifestaciji, 10. hrvatskoj reviji jedominutnih filmova u Požegi, bio bolji domaći ili inozemni film? Što o odnosu Factuma i HRT-a kaže redatelj Nenad Puhovski? I — čime je to karlovački maturant Vjekoslav Živković zavrijedio atribut priznatog animatora?

Tek je jedan dio aktualnih pitanja glede filmskih zbivanja u Hrvatskoj na koja odgovara novi broj »Zapisa«, glasila Hrvatskog filmskog saveza. Veoma raznolikog sadržaja, od retrospektive događaja proteklih nekoliko mjeseci, preko eseja, osvrta i komentara, do najava festivalskih okupljanja ove jeseni, novi »Zapis« u prvi plan stavlja pašku i požešku manifestaciju jer su obje ove godine proslavile svoje jubileje.

Tako Mira Kermek-Sredanović u svom članku o 40. reviji hrvatskog filmskog i video stvaralaštva djece i mladeži ističe da su na ovogodišnjoj Reviji, od 142 prijavljena, prikazana čak 83 video rada u trajanju od sedam sati, te da su u Pag stigli i filmovi iz jedanaest novoprijavljenih klubova, pri čemu je najvažniji dojam da su filmski radovi svake godine sve kvalitetniji. Ili, kako to naglašava Josip Portada, filmovi prikazani u Pagu »dokazuju postojanje velikog potencijala među mladim stvarateljima«.

Osvrćući se pak na Desetu hrvatsku reviju jednominutnih filmova, Karolina Pavić najvažnijim smatra činjenicu da se hrvatski film, barem u toj kategoriji, definitivno može uspoređivati s inozemnom produkcijom, štoviše i — pobijediti (The End redatelja Darka Dude). Pobjednički mentalitet resi i mladog animatora Vjekoslava Živkovića s kojim je u povodu njegovih filmova Anomija i Prozor prema istoku (drugonagrađenog na ovogodišnjem Međunarodnom festivalu u Berlinu) razgovarala Marija Ratković.

Krešimir Mikić pak svojim tekstovima o medijskom odgoju i kulturi potvrđuje staro pravilo da je sadržaj uvijek važniji od forme.

Boško Picula