Optimalno i na minimumu

Optimalno i na minimumu

Gustafi, Na minimumu (Dancing Bear)

Gustafi su jedan od rijetkih hrvatskih bendova koji jednako uvjerljivo zvuči kako na koncertnom terenu, tako i na studijskim projektima. Edi Maružin i njegovih jedanaest svirača na najnovijem albumu Na minimumu čine zanimljiv korak naprijed u glazbenoj praksi, ali posve je sigurno da zbog toga neće izgubiti stare obožavatelje. Ovim punokrvnim diskografskim zgoditkom Gustafi daljnje razrađuju strategiju koja se bazira na korijenima koji su duboko ukopani u istarsku tradicionalnu glazbu, ali je s druge strane fascinantna njihova otvorenost prema svim ostalim oblicima glazbenog izričaja s najrazličitijih zemljopisnih dužina. Na minimumu nam donosi naramak od petnaest vrlo efektnih ljubavnih pjesama koje su, što je na našoj sceni prilična rijetkost, cijepljene od suvišnih patetičnih stereotipa.

Povijest Gustafa, tih dobrih duhova Istre, čija glazba neprestance zrači novim i novim vedrim pogledima na svijet (pa njihove albume možemo bez predumišljaja slagati na polici tik do svjetskih atrakcija jednako širine pogleda kao što je Mano Chao i njegov Radio Bemba Sound Sistem), jednako je zanimljiva kao i njihova glazba. Pod imenom Gustaph y njegovi dobri duhovi, 1980. bend je osnovao Edi Maružin — i danas glavni autor. Na njihovom prvom albumu iz 1986 — Ploča V, koji danas predstavlja pravi diskografski raritet budući da se nikada nije našao u redovnoj prodaji, jasno se čita tada dominantna novovalna praksa. Slijedi pauza, a karijeru autorskog sastava obnavljaju 1990. pod imenom Gustafi. U vremenskom razdoblju od 1994. do 1999. godine izdaju četverolist odličnih i ujednačenih albuma: Tutofato, Zarad tebe, Sentimento muto i Vraćamo se odmah, a uz tu dobitnu poker kombinaciju najnoviji uradak Na minimumu zorno svjedoči o jednoj od najkvalitetnijih domaćih diskografskih realizacija.

Vedro i raspojasano

Na minimumu se otvara, što je tradicija baštinjena s prijašnjih albuma, vedrom i raspojasanom pjesmom. U ovom je slučaju riječ ujedno i o prvom singlu Tebe san ja koji je trasiran živahnim ska-ritmom i zaraznim gitarskim rifom. Na prvoj polovici albuma valja izdvojiti još tri pjesme — Ku-Ku tac, Bira! Bira! Bira! i Fuck Me Baby, koje predstavljaju potencijalne ljetne hitove, ali i neizbježni soundtrack svake imalo alternativnije ovoljetne zabave na plaži. Vrhi Ćićarije donose odličan tekst otpjevan u regge-ritmu, ali i uz dodatak elektroničke palete zvukova, te ta pjesma može biti važan argument koji ide u prilog novovalnim počecima Gustafa. Na drugoj polovici albuma na mjesto raspojasanosti i živosti dolazi melankolija. U Jeseni dominantna je melodijska dionica na harmonici koja gradi ambijent tradicionalne ruske tugaljivosti, ali naravno bez patetike. Ako treba tražiti apsolutno remek-djelo na ovoj nisci bisera, onda je to definitivno Budi prava koja u ritmu valcera i wah-wah efekta na gitari, te pomalo nadrealističnim tekstom, tvori nenadmašni specifični ljepljivo-melankolični ambijent. Album Na minimumu sadrži i bonus CD — Tri kante, na kojem su se smjestile tri tradicionalne istarske pjesme u a capella izvedbi. Kad ispod svega podvučemo crtu, više je nego bjelodano da je Na minimumu, uz Sonic Bullets Bambi Molestersa, glavni kandidat za titulu najboljeg domaćeg albuma godine.

Goran Jovetić