Očuvana vitalnost

Očuvana vitalnost

Novi nastavak Libertine i monodrama Novecento ipak dokazi očuvane vitalnosti koja bi se u sljedećim sezonama, pod određenim uvjetima, mogla pokazati sjemenom budućih uspjeha

Sezona koja je za nama u dubrovačkom kazalištu rezultanta je svih onih brojnih i teških problema s kojima se Kazalište Marina Držića posljednjih godina hrve. Nestašica novca, ne samo za kvalitetniji program nego i za isplatu osnovnih plaća umjetnicima, vjerojatno je najvažniji razlog krize u toj kulturnoj ustanovi, ali ne i jedini. Odnos grada prema kazalištu (čiji je na kraju krajeva vlasnik) bio je otprilike kao čovjeka koji neće utopljeniku pružiti ruku da bi ga izbavio iz mora, ali će zato glasno na sva usta govoriti kako ga on ne gura pod vodu. Teško da bi i vještiji plivači od jednog malog kazališta uspjeli plivati u ekonomskoj, društvenoj i svakoj drugoj neveri koja na ovim prostorima vlada godinama. Dakako da je takva situacija destruirala kolektiv i iznutra i da je došlo do žestokih sukoba koji su tjednima uveseljavali čitatelje novina. Hoće li se sve to nastaviti i sljedeće sezone? Zbog urođena optimizma recimo samo da je nova gradska vlast obećala veću potporu kazalištu ubuduće, a nova ravnateljica kazališta Mira Muhoberac najavila osmišljen i ambiciozan program za iduću sezonu.

Dosadna verbalna bujica

No vratimo se sezoni koja je za nama. Počela je zanimljivim projektom koji je dogovaran dvije godine, premijernom izvedbom Prosjačke opere Vaclava Havela.

Tekst prozire društvo kao mjesto sukoba i suživota različitih kriminalnih organizacija. To je dakle svijet policajaca, lopova i prostitutki — odnosno zatvora, krčmi i bordela. Svaka je izgovorena riječ laž, a svaka radnja prijevara. No Havel sve to piše u maniru Prosjačke opere dakle naglašeno salonskim jezikom. Redateljica, gošća iz Praga, Hana Burešova, jednostavno nije znala otkriti dramaturški razlog takva govora u predstavi. On se tako doimao kao neobuzdana, dosadna verbalna bujica u kojoj se tek povremeno na površini, kao davljenik neplivač u borbi za zrak, pojavi poneka lucidnost i duhovitost koje tekst inače bez sumnje u sebi sadrži.

Druga premijera u ovoj sezoni dubrovačkog kazališta bila je drama Blato američke spisateljice Marie Irene Fornes. Drama se na neki način nastavlja na Prosjačku operu jer također govori o ljudima na dnu društvene ljestvice. Tekst gotovo da nema priče, ali je njegova dramaturška napetost razapeta između mnoštva točaka snažnih unutarnjih emocionalnih naboja likova na sceni. Gost iz Sjedinjenih Država redatelj Naum Panovski, ne trudi se ispričati priču, on postavlja bitne parametre drame na scenu i zatim ih ilustrira nizom događanja poput spotova — čisto, nepretenciozno, uvijek u okvirima postavljene estetike. Predstava koju je vrijedilo pogledati, ali koja za sobom nije ostavila nikakav dublji razlog uvrštavanja u program kazališta.

Dramaturški krhko

Dvadeset i petoga studenog 2000. praizvedena je drama Feđe Šehovića Kad sunce zađe. Ta drama ili, kako je autor određuje, nevesela igra poigrava se sa stereotipnim situacijama pokušavajući, a nerijetko i uspijevajući, pronaći stvaran, živ i prepoznatljiv aktualni problem. Tekst se bavi privatizacijom, sukobom staroga gosparskog i novog poduzetničkog morala te ljudskim krhotinama koje aktualni vremenski valjak ostavlja za sobom. No sve je to u predstavi djelovalo dramaturški vrlo krhko. Posebno u onim dijelovima drame gdje se Šehović bavi ozbiljnijim temama i gdje je trebalo zagristi dublje u njegov tekst. Veliki interes publike za praizvedbu govori o tome da treba češće i svakako promišljenije postavljati suvremene domaće tekstove na scenu kazališta (osobito ako su to provjereni i dokazani autori kao što je Feđa Šehović), ali pritom svakako takvim projektima treba osigurati i najbolju moguću potporu.

Posljednja premijera u 2001. bila je koprodukcija Kazališta Marina Držića i samostalnoga dramskog umjetnika Zorana Pokupca, glumca koji je veći dio radnoga vijeka proveo u Dubrovniku. Riječ je o monodrami Novecento Alessandra Barrica. Tekst je obojen snažnom lirskom notom, pitak je i čitak, nosi u sebi dijelove gotovo avanturističke priče, brojne duhovitosti, ali na taj lepršav način postavlja i neka važna i teška pitanja same biti suvremene ljudske egzistencije. Zoran Pokupec je ne samo čovjek koji sva skrivena mjesta ljepote i sve suptilnosti ovog teksta vidi nego i glumac koji je kadar to znanje upregnuti u svoju glumu. Sve je u toj interpretaciji vrhunski odmjereno, od dikcije do geste. Velika gluma za sjajan tekst. Predstava koja nikoga na ostavlja ravnodušnim.

Nakon komedije i melodrame, novi nastavak humorističnoga kazališnog serijala Libertina — Slanje u tli čina donio je u Teatar Bursu opet komediju, ali sa snažnim elementima političke satire. Novi nastavak Libertine bavi se i gosparima i oriđinalima, a događaji će otkriti da oni mogu ponekad i zamijeniti uloge. Sršen se u četvrtom nastavku serijala naime pita što ako se to dogodi na izborima pa gradom umjesto gospara zavladaju oriđinali. I ovaj nastavak Libertine pokazao je vitalnost same ideje humorističnog kazališnog serijala u Dubrovniku, ali i (usprkos svemu) još postojeće snažne veze Kazališta Marina Držića i njegove publike.

Marlene Dietrich, kako ju je zamislila i uz pomoć redatelja Ante Vlahinića prije nepunih mjesec dana realizirala glumica Kazališta Marina Držića Glorija Šoletić. tek je kazališna zgoda, i to kabaretskoga tipa. Nije to dakle životna priča o jednoj od najvećih zvijezda pozornica prve polovice dvadesetog stoljeća. Naprosto Glorija Šoletić publici, zajedno s Tonijem Nappholzem koji je prati na glasoviru, nudi nekoliko solidnih interpretacija pjesama Marlene Dietrich. I to je sve.

Sve u svemu, sezona dubrovačkog kazališta, kojoj se mogu naći ozbiljne zamjerke od sastavljanja repertoara do načina na koji su pojedine predstave realizirane, očuvala je svoju vitalnost. O razlozima sam rekao nešto više na početku ovoga teksta, a zbog isto tako već spomenute doze osobnog optimizma, kad je Kazalište Marina Držića u pitanju, reći ću da su novi nastavak Libertine i monodrama Novecento ipak dokazi kvalitete koja bi se u sljedećim sezonama, pod određenim uvjetima, mogla pokazati sjemenom budućih uspjeha.

Jovica Popović