Njegovo veličanstvo hrast

Njegovo veličanstvo hrast

Autor: Vinko Zečić, grafičar i litograf, veličina: 29,82x35,5 mm, naklada 300 000, datum izdanja: 5. 6. 2002.

»Dok mu hrastje bura vije...«

stihovi su pjesme Antuna Mihanovića uglazbljeni u hrvatskoj himni Lijepa naša domovino. Spominjanje hrasta u himni pokazuje njegovo značenje za pokoljenja koja su svojim životom i radom bila vezana za hrast i hrastovu šumu. Od Slavonije, Baranje i Srijema, preko Posavine, Podravine, Hrvatskog zagorja, Banovine i Korduna pa sve do Istre i Dalmacije, hrastove šume podarile su svoje blagodati pučanstvu na tim prostorima. Hrastove šume služile su narodu za preživljavanje i za gospodarski oporavak nakon katastrofalnih nesreća ili ratova. Nijedno stablo ne znači hrvatskom čovjeku koliko hrast. Taj ponos hrvatskoga naroda, njegovo veličanstvo — hrast, zaštitni je znak i simbol opstojnosti na ovim prostorima.

Rod hrastovi (Quercus) ima više od dvjesto vrsta, od kojih u Hrvatskoj uspijeva osam. Iako svaka od njih ima svoje mjesto i ulogu u flori Hrvatske, među najvažnijima po zastupljenosti, rasprostranjenosti, ekološkom i gospodarskom značenje ističu se hrast lužnjak (Quercus robur L.), hrast kitnjak (Quercus petraea (Matt.) Liebl.) i hrast crnika (Quercus ilex L.). Riječ je o listopadnom (lužnjak, kitnjak) ili zimzelenom drvetu (crnika), koje može doživjeti starost i do tisuću godina. U ukupnom drvnom fondu Republike Hrvatske po zastupljenosti lužnjak je na drugom, a kitnjak na trećem mjestu, dok crnika zbog prekomjernog iskorištavanja u prošlosti danas ima zanemarivo gospodarsko značenje.

Tiskano je 10 000 araka sa po 20 maraka, a izdana je i omotnica prvoga dana (FDC) te 10 000 karneta po 10 maraka. Autor je teksta objavljena u letku koji prati izdanje Marijan Grubešić.

Priredio Goran Ivaniš