Vijenac 219

Glazba

CD dalmatinska šansona

Narodno blago

20 šibenskih pjesama Arsena Dedića Ko ovo more platit, Croatia records, 2002.

CD dalmatinska šansona

Narodno blago

20 šibenskih pjesama Arsena Dedića Ko ovo more platit, Croatia records, 2002.

Pred nama je još jedna ponovno izdana retrospekcija Arsena Dedića. U njoj se vratio samim svojim počecima, sve do školskih dana u Šibeniku, kada je počeo pjevati u gimnazijskoj klapi uz Belamarića, Čokrlića, Pericu... kako je sâm zapisao u uvodniku CD-a. Bilo je to doba kada je bio siguran da mu pjevanje neće biti profesijom (!). No, 1961. u Zagrebu, u doba studija, počinje pisati tekstove za dalmatinske pjesme, od kojih su neke ubrzo postale vlasništvom naroda — kako to biva s posebno popularnim i obljubljenim pjesama, kojima se počesto i zaboravi autor koji ih je napisao; Vratija se Šime, Maškare, Zaludu me svitovala mati, Cvita moja...

Od samih početaka Arsen je lako pisao, stihovi su mu jednostavno tekli logično i razumljivo, često duhoviti, često u lokalnom žargonu, odgovarali su potrebama običnih ljudi i svakodnevnih događaja. Kako bi nas sada ipak podsjetio da je on zapravo autor mnogih poznatih tekstova, a većinom i glazbe, brojnih vrlo popularnih dalmatinskih pjesama što ih još i dan-danas izvode razne klape, izdao je ovaj kompaktni disk, slušaocima na sjećanje, a klapama na čuvanje, jer doista tu je često riječ o pravom narodnom blagu. Napisao ih je četrdesetak, na CD-u izdao dvadeset. Te su pjesme neodvojivi sastavni dio Arsenova bića, njegov dug i zahvalnost kraju iz kojega je potekao i koji još i danas voli s istom nježnošću i odanošću.

Neke od tih skicozno napisanih pjesama već su na tragu kasnijeg prepoznatljivog šansonjerskog izričaja Arsena Dedića (Cvito moja, Broditi se mora, Brod bez matične luke, U kužini), a sve odišu tipičnom melodijskom ljepotom Mediterana, jednostavnom pijevnošću, ležernošću i toplinom, gdje jednostavne rime logično teku upakirane u lako pamtljive melodije. Sam ih naziva svojim produljenim rukopisom i tako nam ponovno otkriva tajnu izvora njegovih davnih nadahnuća.

Pjesme izvode klape Šibenik, Jadrija, Bonaca, Maslina, Nostalgija, Kalafat, snimljene su u razdoblju od 1973. do 1995, neke su poznate iz filmova i televizijskih serija, festivala..., u nekima uz klapu nastupa i sam Dedić, a na jednoj snimci i njegova supruga Gabi Novak. Posljednjom pjesmom Ko ovo more platit kao motom albuma, Arsen odaje hvalu mjestu i vremenu svojeg odrastanja, prostoru davnih uspomena i prošlosti koja nestaje.

Autor i ove kompilacije sâm je Arsen Dedić (očito je čvrsto odlučio sam nadzirati proizvodnju CD-a svog zrelog stvaralačkog razdoblja, pa čak i kada je riječ o starim snimkama), a urednik izdanja i glavni urednik Siniša Škarica.

Nada Vrkljan-Križić

Vijenac 219

219 - 25. srpnja 2002. | Arhiva

Klikni za povratak