Maštovita igra

Maštovita igra

Wolfgang Amadeus Mozart, Die Zauberflöte (Čarobna frula), Arthaus Music, 147 minuta

»Niti jedan Nijemac ne može odati odgovarajuću počast Čarobnoj fruli jer do njezine pojave njemačka opera praktički nije niti postojala. To ju je djelo stvorilo.« Te tiječi Richarda Wagnera na najbolji način iskazuju udivljenje majstorskim djelom koje je stvorio Wolfgang Amadeus Mozart (1756-1791), kombinirajući različite glazbene stilove (opera seria, stilsku formu Gluckovih djela, talijanske arije, bečke narodne napjeve) u živopisnu i skladnu cjelinu opere u dva čina Čarobna frula.

Kada je 1789. postao ravnatelj bečkog kazališta Theater auf der Wieden, Emanuel Schikaneder zatražio je od Mozarta da napiše magičnu operu prema njegovu libretu za koji je nadahnuće crpio iz različitih izvora (Liebeskindova bajka Lulu ili čarobna frula, egipatska priča Sethus, itd.). Kako je to gotovo uobičajeno kada se radi o vrhunskim djelima, premijerna publika 30. rujna 1791. mlako je primila novoskladanu operu. Uspjeh je došao polako, prekasno za svog autora koji nije doživio jubilarnu, stotu izvedbu Čarobne frule prema kojoj je gajio osobite simpatije.

Samo godinu dana nakon što je 1991. diljem svijeta obilježena dvjestota obljetnica Mozartove smrti čestim izvođenjem njegovih djela, Ludwigsburger Festspiele predstavio je još jedno, različito viđenje Čarobne frule — efektne kombinacije bajke, pjevane igre, humanističke drame i simbolima ispunjene alegorije.

Malenu pozornicu ludwigsburgškog kazališta redatelj Axel Manthey znalački je iskoristio i minimalističkim pristupom realizirao dojmljivu predstavu. Veliki, bijeli, dijagonalno položeni pravokutnik tvori laganu kosinu koja dijelom zadire i u prostor orkestra neutralna je podloga na kojoj je izmjenjuju jači koloristički naglasci u natprirodnoj veličini (velika zelena zmija, ogromna crvena munja). Jednostavna pozornica omogućila je brzu izmjenu prizora jer se različiti prostori lako dočaravaju upotrebom zastora i malim scenskim intervencijama. Za scenografska i kostimografska rješenja uz redatelja Mantheya zaslužan je i Alexander Lintl. Vizualno najdojmljiviji prizori opere su prva pojava Kraljice noći, kada se čini kao da se upravo spustila sa zvjezdanog svoda dok zvijezde ostaju na njezinoj ogromnoj haljini oblika polukugle, te Taminovo sviranje čarobne frule na koji se odazivaju životinje predstavljene vrlo maštovitim kostimima i lutkama. Efektni i elegantni su i kostimi tri pratiteljice Kraljice noći. Za razliku od navedenih, kostimi Papagena, Pamine i posebice Sarastra nisu osobito originalni i ne dosežu razinu ostalih u predstavi.

Među interpretima se uz tri odlične pratiteljice Kraljice noći (Elizabeth Whitehouse, Helene Schneidermann, Renée Morloc), ističu Deon van der Walt u ulozi princa Tamina i Ulrike Sonntag kao njegova voljena Pamina. Njihove interpretacije karakterizira glumačka prirodnost, pjevački žar uz vrlo lijepe glasove precizne intonacije. Thomas Mohr pokazao je osim pjevačkog i komičarski talent nastupajući u ulozi Papagena. Blistave kolarature i povremena nesigurnost u nižem registru karakterizirale su pjevanje sopranistice Andree Frey u roli Kraljice noći, dok je Sarastro Corneliusa Hauptmanna pretjerano ukočen i tih.

Dirigent Wolfgang Gönnenwein znalačkim je ravnanjem uz odabir pravog tempa stvorio napetost i uzbuđenje izbjegavši sentimentalnost, no ne pretjerujući s ritmom ostavio dovoljno vremena da Mozartova glazba dirne dubine slušateljevih osjeta.

DVD slika kao i PCM stereo zvuk vrlo su dobre kvalitete. Operu je moguće pratiti s titlovima na engleskom, francuskom i španjolskom jeziku, te na njemačkom izvorniku. Izdanje prati knjižica sa sadržajem, rasporedom pojedinih arija, te podacima o autoru, nastanku djela i izvođačima.

Goran Ivaniš