Lulu slavi rođendan Opere Helikon

Lulu slavi rođendan Opere Helikon

Moskva Opera Helikon u Moskvi proslavila je prije dva mjeseca deseti rođendan. No, pravom proslavom — a u tome se slažu svi kritičari — može se smatrati premijera opere Lulu Albana Berga, kojom je dirigirao iznimno darovit učenik Gennadija Rozhdenstvenskyja, Vladimir Ponkin (Rozhdenstevnsky je, zajedno s ruskim ministrom kulture, pozorno slušao premijeru). Dirigirajući lako kao da dirigira Mozarta, Ponkin je pokazao da svaki orkestar, pa čak i orkestar Opere Helikon, koji je prije samo dvije-tri godine zvučao iznimno loše, može zazvučati odlično samo ako se dobro pripremi. Kritičari su također isticali ime pjevačice Marine Andreeve (alternacije su joj Alisa Gitsba i Tania Kuinji), koja je i tjelesno i glasovno uobličila nekontrolirane strasti Lulu. Svaki ton koji je proizvela blistao je poput čista zlata. Partner joj je bio nimalo lošiji Mikhail Davidov u ulozi dr. Schöna, a Svetlana Rossyskaya odlično je pjevala jedinu pozitivnu ulogu u operi, groficu Gerschwitz. Lulu će tijekom kolovoza gostovati na Santander Festivalu, a u Moskvu će se vratiti u rujnu.

Bette Davis i Joan Crafford u Adriani Lecouvreuer

London »Adriana Lecouvreuer, opera koju je napisao mlađi suvremenik G. Puccinija, Francesco Cilea, zamišljena je kao alegorijska priča o Adriani, ljubavnici saksonskog grofa Mauricea i ljubomori njegove bivše, princeze de Bouillon. Zapravo riječ je o prepričanom stvarnom događaju iz 18. stoljeća prepunu podteksta koji se može čitati na niz različitih načina. Tako je i postava Adriane Lecouvreur kazališta Holland Park profunkcionirala i na otvorenom, premda se cijela priča zbiva u zatvorenim prostorima raskošnih dvoraca u Francuskoj. Producent Tom Hawkes smjestio je produkciju u tridesete godine 20. stoljeća te je solistice — izvrsnu Christine Bunning (Adriana) i odličnu Rosalind Plowright (princeza) dao odjenuti i našminkati kao Bette Davis i Joan Crafford. Muške uloge jednako su dobro pjevali Justin Lavender (Maurice) i Nicholas Todorovic (princezin mudri suprug). Predstavom je dirigirao John Gibbons.

Tri podsjetnika na Monteverdija

London Londončani su sredinom srpnja mogli također čuti tri kraće suvremene opere koje su sve na neki način bile nadahnute Monteverdijevim opernim djelima. Prva, L’altra Euridice Jonathana Dovea, Plutonovo je viđenje priče o Orfeju i Erudici. Doveova glazba ugodna je za slušanje: skladatelj se djelomično oslanja na glazbene idiome 17. stoljeća, djelomično na minimalističku igru malim motivima, a djelomice na ritmički snažna djela poput Holstova Marsa. Ulogu Plutona odlično je otpjevao Omar Ebrahim. Druga asocijacija na Monteverdija bila je opera ruske skladateljice Elene Langer, Ariadne. To je svojevrsna tužaljka koju je, u ulozi Ariadne, izvela sopranistica Anna Dennis. Treća opera, Waiting Stephena Olivera, premda datumski najstarija, bila je po glazbenoj i scenskoj koncepciji najmodernija. Tri različite ženske uloge (među njima i Penelopu koja čeka Uliksa) pjevala je Kathryn Harries, profinjeno oblikujući svaki Oliverov ton.

Nagrade nisu mjerilo kvalitete

New York Premda je mjuzikl Thoroughly Modern Millie nagrađen sa šest nagrada Tony, među kojima i nagradom za najbolji mjuzikl, njujorški kritičar John Kenrick tjednima je prije dodjele nagrada pisao da mjuziklu nedostaje kreativne imaginacije i da su uloge grozno loše podijeljene. Najviše je napao Sutton Foster, pjevačicu/glumicu u naslovnoj ulozi Millie, koja je i dobila nagradu za najbolju žensku ulogu u mjuziklu. Iznimno lošu kritiku dobio je također Gavin Creel kao njezin dečko Jimmy i Sheryl Lee Ralph kao Muzzy. Pohvaljeni su glumci u sporednim ulogama Marc Kudisch, Harriet Harris, Ken Leung i Francis Jue. Najviše je pohvala dobio koreograf Rob Ashford, jer je pridonio onomu što je cijelom mjuziklu najviše nedostajalo — kreativnosti. John Kenrick zaključio je da mjuzikl daje premalo za kartu koja stoji više od sto dolara. Kritici je poslije dodana napomena da je pisana tjednima prije dodjela nagrada Tony, ali da bez obzira na velik broj nagrada i još veći broj nominacija kritičar ostaje pri onome što je izjavio. Nagrade, kaže, nisu mjerilo kvalitete.

Irena Paulus