Futurističko-bajkoviti pregled

Futurističko-bajkoviti pregled

Star Tracks II, razni autori

Za razliku od prvoga CD-a Star Tracks koji je većinom bio ispunjen glazbom Johna Willliamsa, na drugom soundtracku istog naslova, Cincinnati Pops Orchestra i dirigent Erich Kunzel donose niz futurističkih tema različitih skladatelja. CD, doduše, započinje Williamsovom temom iz filma Superman, ali se na ostalim zvjezdanim stazama nižu imena skladatelja poput A. Silvestrija, J. Goldsmitha, L. Rosenmana, H. Mancinija, D. Dorseya i B. Contija. U svakome slučaju, lijepo ih je slušati, jer futuristička filmska tematika stilski objedinjuje CD, premda se, naravno, skladateljski stilovi međusobno razlikuju. To se, primjerice, čuje kada slušamo glazbu iz filma Star Trek I (broj The Klingon Battle), koju je napisao Jerry Goldsmith te odmah nakon toga poslušamo sljedeći broj, glazbu iz filma Star Trek II koju je napisao James Horner. Premda je i Goldsmithu i Horneru skladateljski cilj bio jednak, usporedba pokazuje da je Goldsmith vještiji u ritmičkoj, a Horner u melodijskoj glazbenoj komponenti.

Kada smo već kod Hornera, treba spomenuti da se na CD-u nalazi i prekrasna tema iz filma Čahura, koja pokazuje da je rani skladateljev rad bio daleko inventivniji i osobniji od suvremenijih Hornerovih uradaka. Naime, James Horner je u svijetu kritičara filmske glazbe poznat kao skladatelj koji voli posuđivati teme, zbog čega je u nemilosti naročito američkih filmskih kritičara. A kada smo već kod posuđivanja i citiranja, prilično je neugodno iznenadila tema Billa Contija iz filma The Right Stuff s kojom, zbog njezine pompoznosti (a ne tematike, jer to je jedini broj koji nije pisan za futuristički film) soundtrack završava. Naime, Conti je gotovo doslovno citirao odlomak iz Koncerta za violinu i orkestar u d-molu P. I. Čajkovskog. Čajkovski je, doduše, mnogim filmskim skladateljima bio uzor, ali jedno je ugledati se na nekoga, a drugo je preuzeti kompletan odlomak i mrvicu izmijeniti melodiju gudača kako bi se stvar zamaskirala.

Leonard Rosenman problem klasičnih uzora riješio je na sasvim posve i daleko prihvatljiviji način. Naslovna glazba filma Star Trek IV, The Voyage Home uobičajeno je koncipirana na izmjeni dramatske i lirske teme. Dok se dramatski dio nadovezuje na glavnu temu Zvjezdanih staza koju je napisao James Horner, lirska je tema zamišljena isprepletanjem dionica prema načelu imitacije. Odmah je jasno da je Rosenmanov uzor klasična glazba, ali ne i neko određeno glazbeno djelo nekog određenog skladatelja. Uostalom, Rosenman pripada starijoj generaciji skladatelja filmske glazbe, kod kojih su ti i takvi uzori bili česti. Njegovoj generaciji pripada i Henry Mancini, čija tema iz filma Lifeforce, aktivnošću, snagom i energijom također iznenađuje (Mancinija obično doživljavamo kao skladatelja popularnih tema uglavnom lirske provenijencije). Iza Mancinija slijedi Williamsova Parada Ewoka iz trećeg dijela Ratova zvijezda, Povratak Jedia. Tema je slatka kao i uvijek, ali je Erich Kunzel uzeo mrvicu odveć polagan tempo, što je dražesti oduzelo živahnost koja je nužna za prikaz malih dlakavih stvorenja iz svijeta mašte Georgea Lucasa.

CD je u svakome slučaju izvrstan pregled futurističko-bajkovite glazbe iz popularnih filmova. A kako bi doživljaj bio potpun, slušateljima je ponuđen i broj s glasom Leonarda Nimoya (epilog Zvjezdanih staza II) te dva broja s efektima — Warp Drive iz filma Povratak u budućnost i glasanje kitova grbavaca koji ugođaj Hornerove glazbe za Zvjezdane staze II čine istodobno i nevjerojatno irealnim i nevjerojatno stvarnim.

Irena Paulus