Antologijsko izdanje

»Riječi«, časopis za književnost, kulturu i znanost, br. 1-3/2002 (Matica hrvatska Sisak)

Ovogodišnji trobroj »Riječi« bez pretjerivanja, ima antologijski značaj. Pod uredničkim ravnanjem Slavka Jendrička i generalnim pokroviteljstvom lokalne šefice kulture Đ urđice Lasić-Vuković, nove »Riječi« na više od 420 stranica A4 formata (napokon pravi časopisni format!) najavljuju kapitalan projekt Gorana Rema Panorama granice — panorama hrvatskog intermedijalnog pjesništva 1942-1991/2000., koji bi konačan oblik trebao poprimiti kao dvoknjižno izdanje: prva knjiga sadržavala bi Removu studiju o intermedijalnosti u hrvatskom pjesništvu od 1942. do 1991, a druga studijom proučavani pjesnički korpus (oko šesto pjesama, uključujući i produkciju devedesetih) te uvodni pregledni esej. Od tog dragocjenog projekta, u »Riječima« je predstavljena sama intermedijalna pjesnička proizvodnja, garnirana dvama kraćim kritičkim tekstovima.

Prvi od njih je Na strani/ci konkretnog Zvonimira Mrkonjića, koji preferira tradicionalniji izraz konkretna poezija, premda napominje da termin intermedijalno pjesništvo smatra »obuhvatnijim i točnim«. U svom tekstu, povremeno pisanim slobodnim gramatičkim konstrukcijama, Mrkonjić obavještava kako je zajedno s Borbenom Vladovićem potkraj sedamdesetih imao namjeru napraviti »teorijski obračun konkretističke djelatnosti na prostoru hrvatskog pjesništva«, ali projekt nazvan Panorama granica nikad nije realiziran. Osnovne njegove postavke sadržane su u tekstu koji Mrkonjić objavljuje u Riječima i u kojem objašnjava kako pod sintagmom konkretna poezija podrazumijeva intermedijalnu pjesničku praksu u (gotovo) najširem smislu, od vizualne poezije, ludizma (letrizma), koncepta i ready-madea do intermedijalnosti u užem smislu (prožimanje poezije vizurom radiofonije, novinstva, filma, rocka, televizije, enigmatike itd.). Bivši avangardist Mrkonjić, koji je protežiranjem konkretizma (i sudioništvom u njemu) svojedobno oponirao krugovaškom antipluralnom poimanju poezije, pritom se razotkriva kao aktualni konzervativac, ali i na neki način upada u kontradikciju. Naime, Mrkonjić s jedne strane afirmira autonomiju jezika koji se ne zadovoljava »ulogom sluge«, odnosno teži »izostaviti diskurzivno-opisno posredovanje jezika«, ali pritom ne uviđa da se i tzv. konkretnoj poeziji može prigovoriti da u svojoj praksi nerijetko jezik čini ’slugom’ likovne prakse. Mrkonjića je strah da će otvaranje poezije filmu, rocku, televiziji i drugim medijima oslabiti njezinu »samobitnost i otpornost, tj. sposobnost da nametne stajališta svog medija drugima«. Teško je to shvatiti drukčije doli kao konzervativnost koja prihvaća sponu poezije s dignitetnim likovnim umjetnostima (i teatrom), ali osjeća nelagodu pri njezinim srazovima s nedignitetnim umjetnostima poput filma ili rocka.

Visoki poetski dometi

Nakon uvodnoga Mrkonjićeva teksta slijedi opsežan izbor Gorana Rema iz korpusa hrvatskog intermedijalnog pjesništva, koji zainteresiranu čitatelju omogućava podsjećanje na visoke domete npr. Makovićeve ili Malešove poezije, a manje upućenima otkriće (fascinantnih) ready-made uradaka npr. Borbena Vladovića ili Ranka Igrića, odnosno uživanje u sjajnim dosjetkama, među kojima se elaboriranošću posebno izdvaja sonetna križaljka Luka Paljetka. Mora se pritom reći da Rem u svom izboru ipak nedovoljno uvjerljivo, u rubrici intermedijalnih prethodnika, propušta uvrstiti pjesništvo zenitizma, a možda i Kamova (kad je već uvrstio Matoša, Ujevića i Šimića), a začuđuje i i nedostatak reprezentativnog intermedijalnog Paralelnog slaloma Ogurlića i Jurkovića, onog u kojem legendarni strip-junaci Komandant Mark, Žalosna Sova, Blaf i Flok susreću svoje kolege Velikog Bleka, Profesora Okultisa i Rodija.

Prošavši kroz egzotičnu pjesničku džunglu, na samom kraju časopisa nailazimo na uvodne napomene spomenute Remove studije o »hrvatskom pjesništvu iskustva intermedijalnosti«, naslovljene Od Nacrta za ples do Totentanza. Rem precizno dijeli razdoblja od 1942. do 1991 (s kratkim osvrtom na devedesete) i ističe ključne protagoniste, navješćujući iznimno zanimljiv integralan tekst u čijem ćemo knjižnom izdanju, nadamo se, uskoro moći uživati.

Damir Radić