Zadovoljni autsajder

Zadovoljni autsajder

Josh Rouse, Under Cold Blue Stars, Rycodisc / Dancing Bear

Dvadesetdevetogodišnji američki kantautor, podrijetlom iz poljodjelskih krajeva Nebraske, koji danas sa suprugom živi u maloj kući u Nashvilleu, proteklih je nekoliko godina proveo relativno mirno stvarajući svoje ugodne, melodične skladbe zanimljivih tekstova. U njegovoj glazbi vrhunske kvalitete, koju je jedan kritičar nazvao bedsit music, do sada su uživali rijetki — oni koji vole istraživati diskografskim širinama.

Dva albuma kojima je započeo svoju karijeru (Dressed Up Like Nebraska iz 1998. i Home iz 2000) te jedna EP suradnja s Kurtom Wagnerom, vođom art-americana skupine Lambchop, nisu Rousu osigurali lagodan život. No, sreća se ipak osmjehnula, tamo gdje ju nije očekivao. Njegovu skladbu Directions s albuma Home uvrstio je režiser Cameron Crowe u svoj megahit Vanilla Sky s Tomom Cruiseom u glavnoj ulozi. Soundtrack filma, koji uz Rousovu skladbu uključuje i skladbe sigurnih inkasanata — U2 i Radiohead, donio je autoru mnogostruko veću zaradu od svih njegovih dosadašnjih izdanja zajedno.

Novi album, Under Cold Blue Stars, koji Rouse opisuje jednostavno filmičnim dolazi, dakle, u pravo vrijeme, kada su mnogi poklonici spomenutoga filma i filmske glazbe već upoznati s njegovim imenom. Nova kolekcija skladbi, dakako, ne odstupa od već poznatih nam kvaliteta Rousova rada — melodiozne, lako pamtljive melodije s produhovljenim tekstovima i profinjenom instrumentacijom, no ovaj ga album, konačno, definitivno izdvaja iz mnoštva sličnih iz istog stvaralačkog usmjerenja. Glazbeno, on proširuje dosadašnja autorova istraživanja područja lo-fi zvuka. Bogatu osnovu kruga gitara-bas-bubnjevi on proširuje sintetiziranim gudačima i laganim klavijaturama, ali na tako delikatan način da oni njegove skladbe, jednostavno, oslobađaju umjesto da ih guše.

Tematski, album se kreće u okvirima ljubavne problematike, ponegdje maglovitih rubova, koji se, konceptualno gledano, doima poput kronologije neke davne veze razočarana sanjara i provincijalke. Poluminutni instrumentalni uvod sintetiziranih puhača pod naslovom Twilight nastavlja snažna ljubavna skladba Nothing Gives Pleasure, koja, u refrenu, dodaje naslovu... like you do i koja oslikava vrijeme kada je za potpunost života čovjeku dovoljna samo ljubav jedne osobe (Home is where I always want to be). Slijedi meditativna, o čudu života, Miracle, toplih melodičnih tonova gitare s upečatljivim Rousovim vokalom. Od ostalih skladbi albuma izdvaja se Christmas With Jesus, težeg, vibrirajućeg početka, koji poslije omekšava, nakon koje slijedi naslovna skladba, R&B ljetnovečernjeg ugođaja, koja govori o tome što se događa s našim snovima kad život krene svojim tokom i kad se jave stvari koje kradu dušu. Sljedeća, Ugly Stories, lagana skladba s velikom dozom gorčine, govori o preljubu, povjerenju i izdaji (Waisting time on such silly dreams). Nastavlja introspektivna, glazbeno snažna s promjenama tempa, Feeling No Pain, o tuposti razočaranog sanjara (Lately I’m feeling no pain / And my heart is right open). Ears to the Ground i Summer Kitchen Ballad skladbe su šapćućeg vokala, odnosno tužna balada o odustajanju od životnih snova, dok predzadnja, Women and Men, prekrasna uz akustičnu gitaru, koja se razvije u punu orkestraciju, govori o usponima i padovima, odnosu muškarca i žene te obitelji. Album zatvara mirna, gotovo uspavanka noćnog ugođaja, The Whole Night Through.

Sudeći prema ovom opusu Rouse, koji za sebe kaže da je sretan što je autsajder, izgleda neće dugo uživati u toj sreći.

Velimir Cindrić