U potrazi za izgubljenim vremenom

Vinicije B. Lupis, Inkantano vrime, Matica hrvatska Dubrovnik, Dubrovnik 2002.

Zbirka pjesama pisana po peliški — Inkantano vrime Vinicija B. Lupisa, objavljena je u dubrovačkoj matičinoj ediciji Posebna izdanja.

Općem dojmu nostalgije kojim odiše čitava zbirka (...nestalo je vrime, / sve je profundis! / samo arkanđeo se smiši...) pridonose prekrasne starinske fotografije (uglavnom portreti mještana) s kraja 19. i početka 20. stoljeća kojima ova knjižica obiluje, a i samo ugaslo narječje Pelisca-Pelješca kojim je autor napisao svoje četrdeset i četiri pjesme (Propale su flote, Zavit kameni, Proletilo vrime...). Odišući nestalim vremenom, one melankolično pronose čitav jedan ugasli svijet (...u crjenoj kabanici, / tintilin u košarama kapicu izgubi, / fili dvi žeje nudi...), šapćući nenametljivo o davnim životima malih ljudi-pomoraca i njihovih obitelji, o njihovoj zaokupljenosti svakodnevnicom (...tempesta / biskaja orgija / sve mete kano morija...) te nadasve čvrstoj i nepokolebivoj vjeri u Boga — napose o obraćanju Gospi u nevolji, kao glavnoj zaštitnici i zagovornici nemoćnih (...prepuna kandila i torčuna / čeka procesijune, / oproštenje i rogacijune...). To potkrepljuje i izvrsno odabrana naslovnica s detaljem oltarne pale iz crkve Gospe Luncijate u Kućištu, inače djelo nepoznata domaćeg slikara iz 16. stoljeća, nazvano Navještenje. Na kraju knjige priložen je i Ričnik riči po peliški, kao još jedan šarmantan (ali i koristan) detalj kojima izdanja Matice hrvatske Dubrovnik (osobito u posljednje vrijeme) obiluju, te dobrovačku Maticu čine indikatorom profinjena stila i sluha — za teme, autore, ali i vizualnu promidžbu svojih izdanja.

Katarina Marić