Temelj hrvatske kulture

Temelj hrvatske kulture

Nekim medijima Matica hrvatska nije odgovarala ni svojim radom, ni svojim imenom. Neki su tražili ukidanje Matice, drugi njezino puko preživljavanje, neke su novine redovito važne događaje koji su se zbivali u Matici hrvatskoj opisale, ali su redovito zatajile činjenicu da se to događa u Matici hrvatskoj. Ne tako davno na svim su sjednicama Upravnog odbora sjedili novinari čekajući da se u Matici dogodi neki skandal o kojem bi punili stranice svojih novina. Razočarani su odlazili jer se rad u našoj ustanovi odvijao smireno, bez ekscesa i skandala, i jer smo različita stajališta nastojali na dobrobit Matice rješavati u skladu s njezinom tradicijom i Pravilima

Matica hrvatska najstarija je kulturna ustanova hrvatskoga naroda, ona se ugradila u povijest svoga naroda u najsudbonosnijem razdoblju naše povijesti — na početku nacionalne integracije Hrvata sredinom 19. stoljeća — te prati, djelovanjem i radom, svoj narod do njegove pune državne samostalnosti i suverenosti u posljednjem desetljeću 20. stoljeća. S proslavom njezine 160. godišnjice sretno smo ušli i u treće tisućljeće. Matica će pratiti svoj narod dok ga bude, jer je najuže povezana s njegovom sudbinom. U 160 godina svoje povijesti Matica hrvatska proživljavala je sudbinu naroda zajedno s njim, s nadama i razočaranjima, s padovima i uzletima, s porazima i pobjedama. Ona je svojim knjigama i prosvjetnim radom izgradila građansko društvo koje je moglo, kad je u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji uvedeno opće pravo glasa, bitno sudjelovati u političkom životu svoje zemlje i odrediti smjer svoga puta u budućnost. Matica hrvatska najstarija je nakladnička kuća u Hrvata. Ona je tiskala i u narod proširila najbolja i najveća književna ostvarenja hrvatske književnosti, jednako kao i popularnoznanstvena djela i knjige koje su govorile o povijesti Hrvata i ostalih naroda, o književnoj povijesti, hrvatskoj i svjetskoj, o povijesti umjetnosti, o tehnikama i tehnologijama. Povijest hrvatske književnosti ne bi se mogla napisati bez udjela Matice hrvatske. Zato je i razumljivo da je Matica hrvatska bila ona središnja snaga, ognjište ideja na kojem su se ostvarivala sva ona nastojanja hrvatskih intelektualaca 19. i 20. stoljeća da Hrvatska postane samostalna, suverena i demokratska zemlja. Potpuno je jasno da je i hrvatsko proljeće prve poticaje za nacionalnu integraciju našlo u Matici hrvatskoj. Nakon mnogih zanosa i kriza, zamora i krivih odluka, hrvatski su intelektualci spoznali koji im je put odabrati, a Matica hrvatska bila je ona institucija gdje su to mogli najlakše učiniti i misaono oblikovati. Zato je Matica hrvatska taj izazov teško platila, taj prethodnički put najviše je nju koštao, jer od 1972. do demokratskih promjena ona je bila zabranjena, njezini viđeniji članovi uhićeni, optuženi za protudržavnu djelatnost, suđeno im je i osuđeni su na teške zatvorske kazne. Iz knjige Izvještaj o kontroli zakonitosti rada Matice hrvatske, iz travnja 1972, koje je pred vama, mnogi će od vas pronaći svoje ime u dokumentu koji je mogao biti poticaj za uhićenje, suđenje, osudu i zatvor.

Povratak na scenu

Godine koje smo proživljavali od prve sjednice obnovljene Matice hrvatske, nakon njezine zabrane, odnosno od 1989. do danas, godine su povratka Matice hrvatske na hrvatsku kulturnu i društvenu scenu. Nakon prve skupštine i kratkotrajnoga mandata predsjednika Matice hrvatske Petra Šegedina, za predsjednika Matice hrvatske izabran je pjesnik i filozof Vlado Gotovac, koji je neumorno, unatoč bolesti, organizirao rad u Matici u Zagrebu, ali i u cijeloj Hrvatskoj, oživljavajući rad ogranaka. Nije mu bilo teško otići ni na mjesta pod vojnom opsadom, ni u gradove u punom ratnom okruženju. I Matičinu je zgradu trebalo urediti i obnoviti. Bilo je nužno pokrenuti i izdavaštvo Matice hrvatske, bez obzira što je Nakladni zavod Matice hrvatske i nakon zabrane Matičina djelovanja tiskao i u hrvatski narod slao vrlo važne knjige i širio ih Hrvatskom i tamo gdje su Hrvati, kao politička i ekonomska emigracija živjeli privremeno ili stalno. Dva sam mandata bio potpredsjednik u Predsjedništvu s gospodinom Vladom Gotovcem i pratio ga na njegovim putovanjima, zajedno s glavnim tajnikom Krešimirom Mikolčićem. Znam koliko su bila naporna ta putovanja i život pun opasnosti i samoodricanja.

Nakon demokratskih promjena u Hrvatskoj, kad su se mnogi Matičini radnici odredili stranački, sužavalo se djelovanje Matice hrvatske na kulturnu djelatnost, a neki su u Matici to političko raslojavanje doživljavali teško i gledali na taj prirodni proces s dubokim razočaranjem. Ali to je bila nužna posljedica odvajanja političkoga djelovanja od kulturnoga, prosvjetnoga i književnoga rada. Matica hrvatska postaje nakon toga opet ona kulturna ustanova koja je u središtu književnoga, znanstvenog i umjetničkog djelovanja. Jednako u Zagrebu kao i u njezinim ograncima-udrugama diljem Hrvatske i tamo gdje Hrvati žive. Obnovljeno je Matičino nakladništvo, pokrenute su nove biblioteke, a među njima i znamenita serija Stoljeća hrvatske književnosti. Pokrenut je dvotjednik »Vijenac«, uz »Kolo« i »Hrvatsku reviju«, koja je prenesena u Hrvatsku i udomljena u Matici hrvatskoj. Ogranci su oživjeli svoju nakladničku djelatnost i nastavili s izdavanjem knjiga, časopisa i povremenih izdanja.

Od 13. ožujka 1996, odnosno od Glavne skupštine 8. lipnja iste godine do danas, obnašao sam čast i dužnost predsjednika Matice hrvatske u tri izborna mandata. Uz pomoć svojih potpredsjednika i najbližih suradnika, uz zalaganje Upravnog odbora Matice hrvatske, ne samo da se snažno obnovila djelatnost Matice hrvatske u Zagrebu nego se Matica na polju nakladništva i u izdavanju časopisa i knjiga, u središnjci i ograncima diljem Hrvatske i u Bosni i Hercegovini, iskazala kao duhovna snaga koja okuplja ljude dobre volje, bez obzira na njihovu političku, nacionalnu ili vjersku pripadnost, a na ciljevima i zadacima koje je sebi davno postavila, i koje provodi i u Zagrebu i svagdje gdje djeluju njezini članovi. Kao nakladnička kuća uspjela je svojim vrijednim knjigama postati središnjom nakladničkom kućom u Hrvatskoj. Naš je rad bio prepoznat kao plemenit i samozatajan rad za Hrvatsku. Brojne nagrade knjigama koje je Matica hrvatska izdala to su svjedočile iz godine u godinu. Taj je Matičin rad nagrađen ove godine Zlatnom kunom Hrvatske gospodarske komore i Državnom nagradom kojom je predsjednik Republike Hrvatske, gospodin Stjepan Mesić, nagradio našu ustanovu. Ta visoka državna nagrada dodjeljuje se prvi put, i to Matici hrvatskoj. Najveća je pak nagrada ovoj upravi, i cjelokupnoj Matici, ali i Zagrebu i Hrvatskoj, nova zgrada koja je jučer svečano otvorena, i koja je prekrasan plod plemenite donacije dr. Jure Petričevića, agronoma-znanstvenika, nakladnika, organizatora seoskog gospodarstva u Švicarskoj, mecene koji se zlatnim slovima upisao u Matičinu povijest. Ta će zgrada, njezine dvije dvorane, ali i lijepo uređeno dvorište, moći biti prostor za mnoga događanja u Matici hrvatskoj: za kazališne predstave, za predstavljanje knjiga, za koncerte, susrete, znanstvene skupove. Za Maticu hrvatsku otvaraju se brojne mogućnosti djelovanja. Ona će učiniti sve da se njezini bivši i sadašnji članovi nađu u Matici na zajedničkom poslu i druženju.

Kad je Matica hrvatska podigla svoju palaču na Zrinjevcu davne 1886, snažno je procvala i proširila se njezina djelatnost. Želimo da to bude i sada, nakon podizanja ovoga, istočnoga krila Matičine palače.

Slušati članstvo

Na kraju — Matica hrvatska svojom je prisutnošću u hrvatskom narodu, u glavnom gradu i na cijelom prostoru Hrvatske, često izazivala neskriveno odobravanje, ali i prigovore. Neki su mediji: novine, časopisi, radio i televizija pratili njezin rad s neskrivenim simpatijama. Nekim medijima nismo odgovarali ni svojim radom, ni svojim imenom. Neki su tražili ukidanje Matice, drugi njezino puko preživljavanje, neke su novine redovito važne događaje koji su se zbivali u Matici hrvatskoj opisale, ali su redovito zatajile činjenicu da se to događa u Matici hrvatskoj. Ne tako davno na svim su sjednicama Upravnog odbora sjedili novinari čekajući da se u Matici dogodi neki skandal o kojem bi punili stranice svojih novina. Razočarani su odlazili jer se rad u našoj ustanovi odvijao smireno, bez ekscesa i skandala, i jer smo različita stajališta nastojali na dobrobit Matice rješavati u skladu s njezinom tradicijom i Pravilima. Koliko li se prašine u medijima podiglo kad smo se zahvalili dvojici novinara iz »Vijenca« te je iz »Vijenca« demonstrativno otišla cijela ekipa. Slično je bilo kad Matica hrvatska nije stala iza knjige koja nije imala svoga urednika, i koju Matica nije željela izdati među svojim knjigama. Tražila se ostavka predsjednika i Predsjedništva. Tražili su to oni koji i nisu bili članovi Matice hrvatske. Buka se širila Hrvatskom, Francuskom i Njemačkom. Od te buke nije bilo nikakve osobite koristi, tek nešto štete za Maticu hrvatsku, ali i ponešto koristi jer se očitovalo što Matica hrvatska treba i mora raditi, i koga joj je slušati. Slušati joj je članstvo — jer je članstvo Matica hrvatska.

Novoj upravi, koja će danas biti izabrana, želim tiho more, da ova dragocjena lađa naše pisane kulture plovi bez nepotrebnih oluja, bez podvodnih grebena, pod pogodnim vjetrovima, u slozi mornara i kapetana, središnjice i ogranaka, starih i novih članova — jer svima nam je nastaviti rad naših prethodnika i uzora: Janka Draškovića i Ivana Kukuljevića Sakcinskog, Tadije Smičiklasa i Đ ure Arnolda, Dragutina Domjanića i Filipa Lukasa, Jakše Ravlića i Ljudevita Jonkea, i dakako Vlade Gotovca, ali i svih ostalih uglednih članova Matice hrvatske koji su svoj život ugradili ne samo u njezinu povijest nego i u kulturnu povijest hrvatskoga naroda.

Josip Bratulić