Sjećanje na Afriku

Sjećanje na Afriku

Randy Weston & Melba Liston, Volcano Blues, Verve, 519 269-2

Pijanist, skladatelji aranžer Randy Weston neobična je jazz-ličnost. Rođeni njujorčanin, već je u početku karijere prošao nekoliko faza stilskog razvoja, nastupajući s imenima raznih džezističkih usmjerenja od Georgea Halla i Bul Moose Jacksona, preko Arta Blakeya i Kennyja Dorhama, do izrazitog bluesera Eddieja Cleanheada Vinsona, a u tom je nizu bilo i sasvim plesnih ansambala. No u jednom će trenutku Weston osjetiti snažnu privrženost Africi kao svojoj pradomovini i glazbi Crnog kontinenta, te će se na dvije godine skrasiti u Nigeriji, a potom će neko vrijeme živjeti u Rabatu u Maroku. No po svemu sudeći sva ta stečena iskustva nisu se razlikovala mnogo od onih legendarnog jazz-klarinetista Edmonda Halla, koji se, pomalo razočaran pradomajom, ubrzo vratio kući. Tako se i Weston 1973. vratio u Sjedinjene Američke Države, ali za razliku od Halla s dosta snažnim afričkim glazbenim i društvenim dojmovima, što će se poslije zamjetno osjetiti u njegovu sviranju i diskografskim projektima.

U tome jedan od posljednjih kompakt-diskova koje je Weston ostvario uz važnu aranžersku pomoć trombonistice Melbe Liston, sjećamo je se još dobro iz big banda Dizzyja Gillespieja, nazvan Volcano Blues, nije iznimka. S Melbom Liston Randy Weston već je prije ostvario uspješan dvostruki disk African Sunrise, da bi se ta suradnja poslije nastavila i u jednoj blues-zamisli, kojom je Weston želio na razne načine obraditi taj, u jazzu, ali kako sam kaže, i ne samo u jazzu, toliko važan glazbeni segment.

U tome je pokušao krenuti od početka, od legendarnoga crnačkog pjesnika Langstona Hughesa i glasovitog interpreta bluesa, gitarista i vokalista T-Bone Walkera, te za tu uvodnu izvedbu skladbe autorice Jessie Mae Robinson, Blue Mood, poziva pjevača i akustičkog blues-gitarista iz Teksasa, Johnyja Copelanda. Na tu izvedbu nadovezuje odmah jednu od svojih afričkih impresija, nazvavši je sirovim afričkim bluesom i nadjevši joj originalno ime Chalabati Blues. Budući da se tu upoznajemo već s formacijom instrumentalnog tenteta, sastavljena od glazbenika različitih generacija i provenijencija, bili su potrebni i odgovarajući aranžmani za koje su se pobrinuli Randy Weston i Melba Liston. Od poznatih su veterana u tom ansamblu trombonist Benny Powel, tenor-saksofonist Teddy Edwards, gitarist Ted Dunbar, kontrabasist Jamil Nasser i bubnjar Charlie Persip, od mlađih već afirmirani trubač Walace Roney i bariton-saksofonist Hamlet Bluiett, a od afričkih su »snaga« tu dvije Westonove akvizicije, sopran-saksofonist Talib Kibwe i perkusionist Obo Addy.

Djelo je Randyja Westona Sad Beauty Blues posvećeno teškim godinama autora u New Yorku, dok The Nafs odražava neke negativne naboje u aranžmanu Melbe Liston s moderniziranim takozvanim call and response dijelovima. Volcano Blues i Harvard Blues potječu iz mape legendarnog Counta Basieja, još iz davnih četrdesetih godina prošlog stoljeća. Budući da je u originalnoj verziji harvarda vokalist bio znameniti Jimmy Rushing, Weston i ovdje poseže za vokalom Johnyja copelanda.

U još dvije originalne blues-teme, In Memory i Blues To Strayhorn, Weston se prisjeća nekih sebi bliskih ljudi i glazbenika kojih više nema, te pokojnog Ellingtonova bliskog suradnika Billyja Strayhorna, kojem je u čast napisao, i na pogrebu odsvirao, spomenuti Blues To Strayhorn.

Reminiscencije i osjećaje prema Africi Randy Weston izražava u skladbama Kucheza Blues, dijelu njegove poznate Uguru Africa Suite iz 1960. godine, dok se u Bluesu za Elmu Lewis odužuje promotrici Afrike u jednom od bostonskih muzeja, koju neobično cijeni i zbog njezine afričke edukacije. J. K. Blues zahvalnica je mladoj dami koja mu je početkom šezdesetih godina preko organizacije AMSAC omogućila odlazak u Nigeriju, i to zanimljivo, umjesto predviđenog pijanista Phineasa Newborna mlađeg. Penny Packer Blues Weston daruje kćeri Kim, a skladbu Guya Warrena, Mystery of Love, uvrštava u program diska jer je riječ o ljubavnoj pjesmi iz Gane, odnosno ganskoj verziji ljubavne priče o Romeu i Juliji. Ta je tema postala i himnom Westonovih koncertnih nastupa.

Volcano Blues tandema Randy Weston — Melba Liston, disk je s trinaest izvedbi koje povezuje jedna, doduše krivudava, crta bluesa, različitih tema s nerijetko neočekivanim završecima bez povratka na toniku, i s određenim odmakom od klasičnoga tipa izvođenja tog segmenta jazza. u tome bi valjalo potražiti i originalnost CD-a.

Mladen Mazur