Rane Janačekove opere

Rane Janačekove opere

Premijera dviju ranih opera skladatelja Leosa Janačeka, Šarke i Osuda, u Garsington Operi dočekana je s nestrpljenjem. Međutim, kritičari su smatrali da je intimni rokoko-prostor operne kuće Garsington neprimjeren i prvoj, melodramatičnoj priči o zaljubljenoj Amazonki (Šarka) i drugoj priči o umjetniku koji stvara operu (Osud). Stoga su dirigent Elgar Howarth i producentica Olivia Fuchs morali dati sve od sebe — Howarth je divlje vodio orkestar pokušavajući stvoriti što više buke, a Fuchs je nastojala oživjeti skromnu produkciju. U tome je i uspijevala sve do posljednje scene Osuda koju je hrabro, ali neuspješno, smjestila u šezdesete. Naslovnu ulogu u Šarki pjevala je Susan Stacey — efektno i precizno, a Adrian Thompson u ulozi skladatelja u Osudu u skromnim je uvjetima koje je nudilo kazalište uspio maksimalno istaknuti svoj pjevački potencijal.

Turčin u Zürichu

U Opernoj kući u Zürichu 27. lipnja održana je premijera Rossinijeve opere Il Turco in Italia. Naslovnu ulogu (Donna Fiorilla) pjevala je Cecilia Bartoli i na svoj je uobičajeni način ponovno uspjela očarati publiku. Kao i uvijek, najbolja je bila u reflektivnim brojevima, ali je i na tehnički teškim mjestima bila vrlo precizna. Za ulogu turskog princa Selima izabran je — pomalo neočekivano — Ruggiero Raimondi. Taj je pjevač, naime, bio jedini solist koji nije imao prethodno iskustvo s Rossinijem. No pokazalo se da je izbor posve opravdan, jer je Raimondi, naglašavajući težinu pojedinih riječi, zadržavao kraljevsko držanje i u pjevanju i u kretanju pozornicom. Produkcija Cesarea Lievija bila je zamišljena poput pop-art razglednice: bila je to predstava u predstavi s pozornicom na pozornici na kojoj su blistali raskošni, pa čak i kičasti kostimi. No cilj je postignut — scena je jednako dobro ugodila oku kao što su pjevači ugodili uhu.

Obnova suvremene opere

Možda se činilo prerano obnoviti suvremenu operu poput The Silver Tassie Marka Anthonyja Turnagea i Amande Holden, koja je premijerno prikazana prije dvije godine, ali tako nisu mislili u Engleskoj nacionalnoj operi. Kritičari su se pitali kako će suvremena opera poput ove izdržati bez premijerne euforije, ali čini se da je njezina obnova bila pun pogodak. Doduše, u ulozi Harryja Heegana, nogometaša iz Dublina čiju su karijeru uništile ozljede zadobivene u ratu, nije nastupio Gerald Finley, nego Garry Magee. Mageejev glas doduše nema Finelyjevu vokalnu dubinu, ali je njegova izvedba bila suptilnija od Finleyjeve. I drugi su pjevači zadovoljili očekivanja, naročito Susan Parry kao Susie i Alison Roddy kao Jessie, a jedino je Gerard O’Connor (trener) bio ispod standarda koje je postavio njegov prethodnik.

Pjesma o Harlemu u Harlemu

U jednom od najpoznatijih američkih kazališta, Apollo Theater, redatelj George C. Wolfe užurbano priprema novi mjuzikl, Harlem Song. Premijera bi, naime, trebala biti u subotu, 6. srpnja 2002. Ideja Georgea C. Wolfea bila je da napiše i režira mjuzikl o Harlemu u Harlemu, što bi pridonijelo turističkoj popularnosti tog dijela New Yorka. Stoga je u propagandu mjuzikla uložen veliki napor: sve važnije institucije u Harlemu, od Harlemskog dječačkog zbora do Harlemskog plesnog kazališta, reklamiraju mjuzikl tijekom redovitih predstava, a u propagandu su uključene i važne ličnosti iz svijeta show-businessa, među njima i Whoopi Goldberg kao članica producentskog tima i Harry Belafonte kao promotor mjuzikla. U mjuziklu će, između ostalih. nastupiti: Delandis McClam, Randy Andre Davis, Queen Esther, Gabriel Croom i Keith Thomas.

Irena Paulus