Prešućivana prošlost

Antun Čulić, Svjedok svoga vremena, autorova naklada u suradnji s Maticom hrvatskom, Našice, 2002.

Iznimno vrijedna knjiga emigranta-povratnika Antuna Čulića Svjedok svoga vremena neobično je i vrlo poučno ostvarenje koje na dokumentaran način osvjetljava nedovoljno poznate ili prešućivane stranice naše prošlosti, novije povijesti i suvremenosti.

Zanimljive bilješke svjedoče o autorovu osobnom životnom iskustvu, ali i o iskustvu hrvatskoga naroda u bremenito doba neimaštine i nesklonosti hrvatstvu.

Već je u predgovoru knjizi pod naslovom Golem doprinos približavanju domovine i emigracije recenzent Jakša Kušan jasno naznačio vrijednost ovoga projekta:

»Danas u doba globalizacije, kad više ništa nije daleko, nepoznato i nedokučivo, hrvatsko iseljeništvo ostaje udaljeno od domovine, kao što i u Hrvatskoj još uvijek nema jasne slike o njezinoj emigraciji. I dalje prevladavaju predrasude...

Ova knjiga Antuna Čulića sjajan je primjer kako se bez velikog mudrovanja, bez visoke politike i skupe propagande, najbrže premošćuju razlike između hrvatske i njezine dijaspore. Čovjek osnovnog obrazovanja, ali velike životne škole, čovjek poštenja i čvrste kičme, zabilježio je na papir svoje uspomene i bez proračunatosti otkrio svoju dušu — i duše sebi sličnih stotina Hrvata koji su u drugoj polovici XX. st. završili na svih pet kontinenata.

Tu je sve tako jasna istina o najtragičnijim vremenima kroz koja je prolazila Hrvatska do svoga uskrsnuća. Tu su jasni odgovori na pitanja kako je nastajala hrvatska ekonomska i politička emigracija, kako je živjela, što ju je pokretalo u njezinim javnim nastupima i odakle je, usprkos svemu, crpila ljubav i vjeru u zemlju iz koje je došla...«

Taj osebujni pisac, »graditelj mostova prijateljstva i suradnje svojim je domoljubljem, razboritošću i zauzetošću osvijetlio mnoge detalje iz naše lokalne povijesti, sa željom da se sve to ne zaboravi te da se izvuku pouke za budućnost...« — tvrdi Slavko Žagar, član Upravnog odbora MH u Našicama. Na više od tri stotine stranica vrlo zanimljivog i razumljivog teksta, uz obilje fotografija iz obiteljske zbirke te izvornih navoda iz iseljeničkog i domaćeg tiska, autor piše o svome djetinjstvu, mladenačkom dobu, emigraciji i povratku u Hrvatsku, tragajući »za najdražom lukom« — kako kaže Čulićev prijatelj Drago Trošelj, osvrćući se na knjigu svoga sugrađanina.

»...Autoru se mora priznati da je znalački sve događaje povezao tako da se ni u jednom trenutku ne osjeća da je nešto manje važno ili suvišno... Izvori ponekad daju drukčiju sliku od one koju smo mi spremni prihvatiti jer smo se na nju navikli, gledajući je i raspravljajući o njoj svakodnevno... Vrijeme će pokazati da je autor pisao točno, bez namjere da nekoga uzdigne ili ponizi. Vrijeme će staviti sve na svoje mjesto u trenutku kad više ne bude strastvenih ili osobnih razmišljanja koje su pojedinci navikli smatrati stvarnima.« — piše recenzent ove knjige mr. sci. Josip Waller.

Knjiga je predstavljena u nazočnosti mnogih Našičana, autorovih prijatelja i suradnika te uglednih gostiju, među kojima je bio i Ivica Vrkić, pisac i publicist čije je nadahnuto izlaganje privuklo veliku pozornost medija.

Marija Pepelko