Plesom protiv kletvi

Plesom protiv kletvi

Radeći u drugom mediju gubi se mnogo od energije tijela, no film sadrži vlastitu energiju koja može osnažiti ples

Kate Foley, koreografkinja i plesačica iz New Yorka, koreografira za scenu, film, video i specifične lokacije. Osnovala je i vodila plesne kompanije u New Yorku i San Franciscu i postavila petnaest multimedijalnih radova za scenu. Njezini projekti u suradnji s videoumjetnicima prikazivani su na brojnim međunarodnim festivalima, uključujući Rotterdam Film Festival, Febio Film Festival u Pragu, Frames of Reference Film Festival u Guggenheim muzeju u New York i Bilbau. U Hrvatsku je došla kao suradnik Teatra Ulysses, a razgovaramo u povodu njezina projekta Anđeli iz Sućuraca: Podigni kletvu, koji je nedavno započela u Zagrebu. Projekt je predstavljen dijelovima koreografije rađene sa sedam mladih zagrebačkih plesačica i prezentacijom njezina pedagoškog rada u sklopu Plesne radionice SKUC.

Možete li opisati projekt koji ste započeli u Zagrebu?

— To je plesni, kazališni i filmski projekt o podizanju kletvi. Djelomično je nadahnut mojim radom s Teatrom Ulysses prošlog ljeta, a dijelom i posjetom rodnom gradu moga djeda na Pelješcu. Tamo samo otkrila vrlo staro groblje na našoj obiteljskoj zemlji, a neki su grobovi očito bili namjerno uništavani. Želja mi je iskoristiti taj prostor kao dio predstave pa uskoro ponovo odlazim tamo sa cijelom ekipom, kako bismo snimili dijelove koreografske građe na originalnoj lokaciji. Taj me prostor potaknuo na razmišljanje o kletvama i poništavanju kletvi, odnosno na pitanje kako iskoristiti ples i stvaranje predstave kao oruđe za poništavanje kletvi. Publika će tako u mojoj predstavi imati mogućnost vidjeti vrlo jednostavan i zabavan ples koji mogu naučiti i sami koristiti za poništavanje kletvi, kod kuće!

Govorite li o određenim kletvama vezanim uz otočku tradiciju ili o nekoj suvremenoj ideji?

— Razmišljam o toj ideji na svim razinama. Možemo govoriti o kletvi kao ograničenju proizašlu iz zemljopisne lokaciji za koju ste vezani ili o nekom obiteljskom naslijeđu ili kao o nečemu što vam se dogodilo u životu i što vas prati. Ono što me zanima u ovom projektu jest kako se na osobnoj razini kletva može poništiti mijenjanjem vlastite perspektive, načina sagledavanja sebe i svojih okolnosti.

Forma projekta je multimedija koja se zasniva na plesu.

— Da. Zapravo radimo paralelno u dvije forme; radimo kazališnu predstavu, koja će biti premijerno izvedena na sljedećem Tjednu suvremenog plesa, a nadam se da će biti prenošena Internetom, te filmsku verziju predstave.

Ponajprije ste plesačica i koreografkinja. Zašto prijelaz u filmski medij?

— Počela sam raditi s videom i filmom još na akademiji i uvijek sam radila predstave koje su uključivale film. Producirala sam televizijsku emisiju o plesu i surađivala s mnogim filmskim i video-umjetnicima. Forma scenskoga plesa je, smatram, u vrlo osjetljivu razdoblju pa nam je potrebna potpora filma i ostalih medija koji dopiru do mnogo šire publike, koji imaju veći doseg. Ipak, čvrsto vjerujem da su živo kazalište i ples magični i da imaju moć koju je moguće iskusiti samo u živoj izvedbi.

Radeći u drugom mediju gubi se mnogo od energije tijela, no film sadrži vlastitu energiju koja može osnažiti ples. Nalazim da se te dvije umjetnosti u mnogome preklapaju, a najočitiji je protok vremenu kao temelj forme. I film i ples odvijaju se u trajanju. No postoji nešto sasvim posebno u plesu; promatrati nekoga kako pleše, sam osjećaj plesa, ne može se simulirati u filmu. Može se prezentirati, ali ne i simulirati.

Osim što djelujete umjetnički, također podučavate. Što uključujete u svoj pedagoški rad?

— Podučavam suvremeni ples, improvizaciju i yogu. Isto tako održavam i filmske i video radionice za koreografe s temom kako napraviti plesni film. Sve te stvari smatram blisko povezanim, a temelj im je komunikacija. Komunikacija sebe sa sobom u slučaju yoge, a izražavanje i komunikacija ideja u slučaju plesa i filma.

Možete li mi nešto reći o plesnoj sceni u Sjedinjenim Državama? Kako je biti free-lance koreografkinja u New Yorku?

— Vrlo teško. I to je jedan od razloga zašto sam ovdje. Mislim da ovdje postoji mnogo mogućnosti u plesnoj zajednici i velika otvorenost za suradnju te za nove modele u nezavisnom plesu. Za mene je to vrlo uzbudljivo jer zapažam da se sve to u SAD urušava, a ovdje se događa regeneracija. I kazalište i ostale izvedbene umjetnosti ovdje su vrlo cijenjene. Tako nije u SAD, što se vidi po malom opsegu vladine pomoći. Na vašoj Platformi mladih koreografa, na primjer, vidjela sam neke vrlo snažne početne radove, osobito što se tiče kazališnog pristupa, kazališnih slika. Scena je ovdje vrlo razvijena i uzbudljiva. Ovdje se osjećam korisnom.

Razgovarala Iva Nerina Gattin