Nova zgrada za novo doba

Zgrada je izvedena prema idejnom projektu arhitekta Maria Beusana, docenta na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Izvedbeni projekt razradila je tvrtka »Renova«, odnosno projektant-koordinator — arhitektica Irena Jurin.

Autor interijera je arhitekt Mario Beusan. Zgradu je izvela firma »Konstruktor«, Zlatar.

U podzemnoj etaži nove zgrade oblikovana je multimedijalna dvorana amfiteatarskoga tipa, a istodobno je ostvarena njezina podzemna veza s podrumskim prostorijama u zapadnom krilu Matičine zgrade koje se danas koriste za predavanja. Sada će u tim prostorijama biti uređen Klub Matice hrvatske. Prema tome će klupske prostorije biti u funkciji predvorja nove dvorane.

U prizemlju se nalazi manja dvorana paviljonskoga tipa s nizom dvokrilnih vrata prema trijemu i dvorištu i s prostranim ulaznim predvorjem. U njemu je garderoba, sanitarije, stube i lift (za pristup hendikepiranih osoba).

Ulazni prostor u prizemlju omogućava dolazak publike kroz vežu u Matičinoj ulici br. 2, ali i ulaz iz veže na Strossmayerovom trgu br. 4.

Spomenuta dvorana u prizemlju interijerski je koncipirana kao konferencijska dvorana i kao kompjutorska radionica za mlade. Kompjutorske konfiguracije su smještene u posebno dizajnirane konzolne interijerske elemente duž istočnog zida dvorane, dok središnji prostor zapremaju konferencijski stolovi.

U gornjoj, odnosno potkrovnoj etaži nove zgrade nalaze se uredski prostori za pripremu Matičinih kulturnih programa.

Ukupna izgrađena korisna površina nove zgrade iznosi 500 m2.

Dvorište je podijeljeno u sjevernu i srednju zonu sa zelenim površinama i prilaznim opločenjima i južnu opločenu površinu za skupove u vanjskom prostoru (promocije, komorni koncerti, monodrame, recitali, otvorenja izložbi Galerije Matice hrvatske). Uz južni završni ogradni zid dvorišta oblikovana je scena s »vodenim zastorom«. Površina ovog centralnog dijela zida pokrivena je nizom kanelura po kojima teče voda. Diskretni šum vode ostvaruje osobit ugođaj, posebice u sparnim ljetnim danima.

Posvemašnja jednostavnost dvorišnih pročelja Matičine palače odredila je miran i jednostavan ton u oblikovanju vanjštine nove dvorišne zgrade, podalje od bilo kakva pretjerivanja. To se očituje u izboru materijala, njegovih finalnih obrada i konačno u cjelokupnoj arhitektonskoj koncepciji.

Koloristička obrada dvorišta i pročelja posve je suzdržana. Ona se svodi na kombinacije blijedo sivih, bijelih i srebrnih tonova te plavičastih refleksa staklenih ploha otvora i nadstrešnice trijema. Jedino je opločenje dvorišta zagrijano izborom blijedozemljanog tona podnih ploča.

Koloristička obrada prostorija u prizemlju zgrade također je vrlo suzdržana. Predvorje i stubišni prostor su obrađeni marmorizacijom u toplosivom tonu, kameni pod je blijedožućkast, a mala dvorana oživljena u blagom tonu marelice. Suprotno rješenju prizemlja, gornja i podzemna etaža pokrenute su jakim kolorističkim senzacijama. Tako je velika podzemna dvorana zagrijana zidovima obrađenim marmorizacijom u intenzivnim narančastim tonovima, a oni su kombinirani sa sivkasto ljubičastom podnom oblogom i purpurno violetnim stupovima i površinama vratnih krila. U spomenutoj kolorističkoj situaciji povučene su crne trake redova stolica i glavnog pulta. Zidovi i kose stropne plohe uredskih prostora u gornjoj etaži obojene su intenzivnom sunčano-žuto-narančastom bojom koja promiče optimistička raspoloženja i potiče intelektualnu aktivnost.

I na kraju o jednoj dragocjenosti koju čuva nova zgrada.

Tijekom kopanja temelja za novu zgradu otkriven je kamenim blokovima obzidan bunar s kraja 18. stoljeća. Njegova funkcija zamire 1878. godine uvođenjem vodovoda u Zagreb, kada je bio zatrpan te mu bio izgubljen trag.

U dogovoru sa Zavodom za zaštitu spomenika grada Zagreba, odnosno nakon konzultacija s prof. Silvijem Novakom odlučeno je da se on prezentira u podu nove zgrade, dakle in situ, na vrlo decentan način, samo kao otisak ove kulturne konfiguracije. Prilikom svečanog otvorenja zgrade bit će otkrivena brončana bista donatora, rad akademske kiparice Maje Lukač. Izvedbu u bronci potpisuje ljevaonica Ujević.