Minuciozna razrada

Minuciozna razrada

Ernst von Dohnany, Violin Concertos, op. 27&43, Hungaroton Classic HCD 31759

Nekad znani mađarski Hungaroton svoju je proizvodnju nosača zvuka nastavio i u tranzicijskom razdoblju, kroz koje posljednjih desetak godina prolazi mađarsko društvo. Upravo tih posljednjih godina među izdanjima Hungarotona pojavila su se iznimno vrijedna ostvarenja mađarske glazbe, koja bitno pridonose mijenjanju slike o vrijednostima mađarske glazbene tradicije i važnosti pojedinih skladatelja. Tako je u izdanju Hungarotona objavljena i kompaktna ploča s violinskim koncertima Ernöa Dohnanyja, skladatelja koji s Bartokom i Kodalyjem čini poznati mađarski glazbeni trolist iz prve polovice 20. stoljeća. Nakon uspostavljanja komunističkog režima u Mađarskoj nakon Drugog svjetskog rata Dohnanyju je, na temelju fiktivnih optužbi bilo onemogućeno umjetničko djelovanje pa on potkraj 1949. odlazi u Ameriku i tamo boravi do smrti, koja ga zatječe u New-Yorku 1960. godine. Na ovoj kompaktnoj ploči zabilježena je prva snimka njegova Drugog violinskog koncerta u c–molu, op. 43, pa ona znači i otkriće dijela njegova s nepravom zapostavljena skladateljskog opusa. Ernö Dohnany bio je iznimno darovit glazbenik, jedan od najvećih pijanista-koncertanata epohe (kao đak Istvana Thomana, Lisztova učenika, izravni je nastavljač Lisztove pijanističke škole) te podjednako darovit skladatelj. Njegov Glasovirski kvintet op. 1, iz 1895, toliko je oduševio Johannesa Brahmsa da je na njegovu preporuku iste godine izveden u bečkom Tonkünstlervereinu.

Cijelo Dohnanyjevo glazbeno obrazovanje počivalo je na temelju njemačke glazbene tradicije (od Bacha do Brahmsa), pa su u tom duhu skladana i oba njegova violinska koncerta, prvi iz 1914, a drugi iz 1949. godine. Znalački virtuozno koncipirane solističke dionice, sjajna orkestracija, formalna uravnoteženost, koja u oba koncerta počiva na četiri stavka, nadahnuto razvijeni melodijski ulomci, minuciozna razrada orkestralnih dionica — sve to otkriva ta djela kao pomno izrađene uzorke kasnoromantičarskoga koncertantnog stila. Ta je glazba, osim svega, izrasla iz tradicije glazbenoga govora koji jest i uvijek će biti glavnim osloncem simfonijskog repertoara.

U svakom slučaju oba su violinska koncerta Ernö Dohnanyja njegovani primjeri kasnoromantičarske glazbe i vjerojatno će im pojavljivanje na ovom CD-u pomoći pri ulasku na listu standarda violinističkoga koncertantnog repertoara. Za njihovu prezentaciju i prvi zabilježeni tonski zapis zaslužan je mađarski violinist Vilmos Szabadi, koji ih je snimio uz Simfonijski orkestar Mađarskoga radija pod ravnanjem Tamasa Vasaryja, što je dovoljno jamstvo za izvođačku perfekciju. Također vrlo solidna tehnička kvaliteta snimaka ostvarena u studijima Hungarotona (tonmajstor Laszlo Csintalan), jedna je od preporuka za slušanje ovog CD-a, koji je u pogledu izvedbe same (podjednako solista i orkestra) primjer visokih standarda mađarske glazbene reproduktive općenito.

Ipak, najveća vrijednost ove kompaktne ploče ostaje njezin sadržaj, tj. violinski koncerti Ernöa Dohnanyja, koji neosporno obogaćuju fundus europske violinističke koncertantne literature. Valja još napomenuti da je CD opremljen izvrsnim informativnim tekstom tiskanim u knjižici na četiri jezika, iz pera samog solista, violinista Vilmosa Szabadija. Tekst će, pogotovo neupućenijem slušatelju, pomoći u boljem razumijevanju prezentirane glazbe i važnosti ovog diskografskog izdanja u širem glazbenom kontekstu.

Bosiljka Perić-Kempf