Čežnja za toplinom

Čežnja za toplinom

Un Chant d’Amour poetična je i lirična filmska pjesma; no ujedno i provokativan, čak klaustrofobičan manifest-melodrama. Smještajući svoje protagoniste (otpadnike zatočene u vlastitoj samo-destruktivnosti) u osamljeničke zatvorske ćelije u kojima čeznu za ljubavlju i smislom, Genet svome crno-bijelom djelu oduzima bilo kakav ton — zvuk, glas ili glazbu; čineći da ga posvemašnje ogoljavanje od auditivnog reducira do potpune tišine (u najboljoj maniri izvornih nijemih filmova) — i to one rječite

U sklopu Gay-Pride tjedna net. kulturni klub Mama ugostio je većinski popratni program vezan uz tu manifestaciju. To se, uz nekoliko predavanja i promocija, odnosilo i na pet kultnih tematskih filmova — dokumentarac Before Stonewall Roberta Rosenberga (1984), Un Chant d’Amour Jeana Geneta (1950), Aimee & Jaguar Maxa Färberböcka (1999), Beautiful Thing Hettie MacDonald (1996) i Adventures of Priscilla: Queen of the Desert Stephana Elliotta (1994). Potonji nažalost nisam uspjela odgledati.

Before Stonewall

Dokumentarac prikazan prvoga dana programa — Before Stonewall na opširan i intrigantan način iznosi o povijesti homoseksualnosti u Americi, počevši od eksperimentiranja u »burnim dvadesetima« (prošlog stoljeća); preko njezina progona tijekom McCarthyjeve ere; sve do razvoja prvih pokreta u borbi za ljudska prava — pri čemu je prijeloman datum onaj Stonewall bunta 27. srpnja 1969. godine u New Yorku; koji je gay-populaciji pružio mogućnost otvorenijeg istupa u javnosti. Preko arhivskih zapisa, ali i osobnih uspomena uhvaćenih u formi intervjua, Rosenberg rekonstruira audio-vizualnu povijest ove mučene i proganjane manjine; prikazujući kako je živjela i prepoznavala se, međusobno se podupirući i štiteći. Predstavlja autor i mnoge hrabre pojedince koji su u tadašnje »mračno doba« riskirali živote i mogućnost da budu smješteni u zatvore, umobolnice ili pribjegnu sigurnom samoubojstvu, otvoreno iznoseći subjekt drugačijega spolnog opredjeljenja u eri mccarthyzma — dobu ekstremne paranoje od »drugačijeg« i »devijantnog« (ne samo komunizma). A Before Stonewall to nam hrabro i iscrpno podastire.

Un Chant d’Amour

Lopov i muška prostitutka, Sartreov »svetac« i Cocteauov »genije«, no prije svega književnik (i gay!) — Jean Genet, u svom je jedinom filmu (koji je, iako dug svega dvadesetak minuta, desetljećima patio od cenzure), ujedno najčuvenijem (ali i najkontroverznijem) — nezaboravnom — kratkom filmu gay-kinematografije u europskoj povijesti; kompaktno prezentirao vlastiti svjetonazor.

Un Chant d’Amour poetična je i lirična filmska pjesma; no ujedno i provokativan, čak klaustrofobičan manifest-melodrama. Smještajući svoje protagoniste (otpadnike zatočene u vlastitoj samo-destruktivnosti) u osamljeničke zatvorske ćelije u kojima čeznu za ljubavlju i smislom, Genet svome crno-bijelom djelu oduzima bilo kakav ton — zvuk, glas ili glazbu; čineći da ga posvemašnje ogoljavanje od auditivnog reducira do potpune tišine (u najboljoj maniri izvornih nijemih filmova) — i to one rječite. Istražuje autor pritom naime prava glasa — ignoriranja i zapažanja, šikaniranja i supresivizma, međuigre između autoriteta i kriminala; represije i zatočeništva (a koji kao atributi — uz posvemašnje zapostavljanje tradicionalnog zapleta i akcentuiranje transformacija, iluzija, međusobne zamjene identiteta — odlikuju i njegova književna djela — Sluškinje, Gospu od Cvijeća).

Genetovi frustrirani homoseksualni zatvorenici pokušavaju komunicirati međusobno (i sa svijetom) — kodirano kuckajući po zidovima, senzualno izmjenjujući dim cigarete preko cjevčice, ili light-motivno pokušavajući dobaciti jedan drugom (a i svima nama) cvjetni vjenčić kroz zatvorske rešetke. Okrutni zatvorski čuvar u ovaj nježni i otužan svijet unosi dekonstrukciju — postajući skica nas samih; nijemi promatrač i osuditelj — sudac-voajer. Zatvorenici, promatrani njegovim fetišističko-bijesnim okom, tretiraju se krupnim planovima uz mekanu rasvjetu, poput najvećih holivudskih diva; što pojačava pomalo grotesknu pomalo subverzivnu notu djela — djelujući istovremeno smućujući uznemirujuće i evokativno lirski.

Za pastoralnu sekvencu sreće u koju bježe dva glavna protagonista teško je procijeniti je li je san, maštarija (i ako je, čija — čuvareva možda?) odnosno kakav flashback ili čak flashforward.

Čežnja za ljubavlju i prihvaćanjem u hladnu izoliranu svijetu glavna je poruka ovog klasika; mini-remek djela; ili kako je to lijepo komentirao Derek Jarman: »Jean Genet vodi nas u zatvor u namjeri da nas oslobodi iz njega.«

Aimee & Jaguar

Emotivna i duboka priča o ljubavi dviju žena u nacističkoj Njemačkoj, bazirana na istinitim događajima (jedna od njih — Lilly, sada devedesetogodišnjakinja, i danas je živa); nagrađivana i hvaljena; ponešto komorna i prepuna teških emocija. Iako po osnovnoj premisi i utemeljenosti na životnim faktima podsjeća na briljantna Jacksonova Nebeska stvorenja, s njima ima malo toga zajedničkog.

U središtu su dvije različite individue — konvencionalna njemačka supruga i majka — bezazlena, ranjiva i naivna Lilly, te dekadentna Židovka Felice koja živi na rubu — balansirajući između Pokreta otpora, pritajenog lezbijskog feminizma i imidža poslušne nacističke građanke u stalnom strahu od otkrivanja pravog identiteta; no koja ujedno opasnost smatra pikantnim životnim začinom i kojoj je izazov osobni stil. One jedna drugoj bivaju privučene takvim intenzitetom da se rastuća dinamika njihovih osjećaja sve više izražava u svakoj nadolazećoj sceni — izmjenjujući i međusobno nadopunjujući rezignirani tragični heroizam i razigranu luckastu lakomislenost, interpretiranu s uvjerljivim majstorstvom izvrsnih, Srebrnim medvjedom nagrađenih glumica (Maria Schrader i Juliane Kohler). Senzibilno i pronicavo djelo.

Beautiful Thing

Puno više od pukog iskaza o istospolnoj ljubavi, Beautiful Thing u prvome je redu iznimno dirljiva, nježna i vrlo senzualna ljubavna priča o odnosu dva dječaka — Jamieja (Glenn Berry) i Steja (Scott Neal) i teškoćama pri buđenju gay-orijentacije u heteroseksualnom svijetu. Time što je smještena u grubo, socijalno ozračje radničke klase, nimalo joj ne olakšava — jer ova slatka i iskrena romansa ide protiv okruženja i očekivanja; da bi kulminirala u svojevrsnom bajkovitom finišu, koji donekle strši od solidno balansirana realizma većine filma. Odbacivši tako strpljivo građenu, pitku uzemljenost svoje radnje u korist sentimentalističko-fantastične opcije, film ipak ni tu ne pretjeruje u takvoj mjeri da mu se u ljupkoj razigranosti ne bi moglo oprostiti — pogotovo uzmu li se u obzir prekrasne scene dječačko-tinejdžerskog otkrivanja ljubavi — od početne čeznutljivosti, do nespretnog i krajnje tenzičnog mazanja losionom ili poljupca u parku; kao i paralelan suživot kojeg vode bogati periferni likovi — snažna majka i njezin mladi dečko (izvrstan Ben Daniels), te trip-obožavateljica Mame Cass.

Redateljica Hettie MacDonald ovaj mladenački odnos (ali i kompleksnost okruženja) u svom njegovom zanosu i čistoći prikazuje na krajnje jednostavan i dražestan način, vodeći ga s inteligencijom i toplinom; no bez da politizira spolno pitanje dvaju adolescenata, ona priču radije zadržava na intimnoj razini i svojom završnom vizijom poručuje svima: Ljubav sve pobjeđuje!

Katarina Marić