Živopisan i raznolik izbor

Ovogodišnji nam je program iznova pokazao i dokazao zapanjujuću sposobnost animacije u produciranju realističnih i sugestivnih poruka i slika

Izvrsni ovogodišnji Animafest i u (iznimno dobru) studentskom i u natjecateljskom dijelu programa donio je živopisan i raznolik izbor filmova, ukorak s trendovima suvremene animacije. Tematski, oni su ispitivali niz ljudskih iskustava; koketirali s apstrakcijom, najavangardnijim smjerovima ili klasičnim crtežom; bivali izmaštani ili pak nadahnuti svakojakim umjetničkim djelima — književnošću, slikarstvom, glazbom — kako operama (norveška Aria) tako i pop-pjesmama (jugoslavenski Voco Ilustrate).

Studentska domišljatost

Filmovi uvršteni u studentsku konkurenciju pokazali su iznimnu maštovitost, domišljatost i duhovitost u prezentaciji najrazličitijih animacijskih tehnika — počevši od čistog klasičnog crteža na papiru (s karakterističnim nemirnim, nervoznim potezima olovkom u slovačkom Lovu na lisicu; poljskom Wiosnu ili bugarskom Besporno); preko crteža na papiru kombinirana s drugim tehnikama (naša Anomija darovitoga Vjekoslava Živkovića; duhovita i lucidna francuska Geraldine; te izvrsna švedska crnohumorna Mračna strana jutra s konturnim potezima olovkom); glinom (Hrvanje posuda iz SAD), 2D i 3D kompjutorom (vizualno inspirirana tehnološkim francuska Sens Unique, lirska britanska The Tinket-Maker), ali i crtežom na celu (korejska Rupa), fotografijama, kolažom (slovačka Puna boja, korejski Čovjek od papira); bojom na staklu (britanski Sap); pijeskom (francuski De La a La, finsko Jabukovo drvo); lutkama (njemačka Djeca meda, francuska Tko želi jetrene paštete). Tko želi jetrene paštete autorskoga dvojca Anne-Laure Bizot i Amelie Graux odnio je i glavno priznanje u ovom dijelu natjecanja. Riječ je o dirljivu filmu koji priča strašnu sudbinu sićušna dječačića u okolini proždrljivaca; koji putem vizualno (a i psihički) deformiranih karaktera kreira intenzivno ostvarenje, impresivno iskorištavajući limitacije materijala.

Studenti su iznosili i snažne poruke (vegetarijanski francuski Bail a Ceder), bili tugaljivo nostalgični i oživljavali duh starine i djetinjstva (Djeca meda, De La a La), pronosili iracionalno, zloslutne prijetnje i istinsku jezu (Jabukovo drvo, Bestia), no i toplinu služenja i dobrohotnost (Sap, Bijeli hrast); a prekrasno su glazbu i sliku integrirali indijski radovi Saree, Alpana i Utsav, odnosno britanska Subida; gdje specifične apstraktne slike i jednostavne forme linija penetriraju i nadopunjuju jedna drugu — u fluidnosti forme i kolorita.

Povezanost slike i glazbe izvrsno su izrazili i filmovi iz natjecateljskoga dijela programa — Onaj koji se pojavio Španjolca Diega Pinille (sofisticiranim i temperamentnim crtežom na papiru inaugurira figuru žene u praznom prostoru, kojoj se u plesu pridružuje niotkud iznikao nikad do kraja formiran muškarac, koji pak na kraju plesa iščezava jer ga nikad nije ni bilo) te Ritam tijela Kanađanina Wayne Traudta, koji istražuje figuracijski pokret, kreirajući kompleksnu kompoziciju tekstura, oblika i boja, koja se u korist pokreta u progresu simplificira te time sami pokreti postaju energičniji.

Moderna Pepeljuga

Dobitnik jedne od brojnih posebnih nagrada — one za produhovljeni estetski pristup modernom verzijom Pepeljuge u filmu Djevojka i oblaci, švicarski autor Georges Schwizgebel kombinira crtež na celu i na papiru i stvara snovite, lirske slike u uskoj korelaciji s glazbom; klizeće, punih boja, okupane svjetlom. Glazbom — preciznije Pucinnijevom Madame Butterfly nadahnuo se i norveški animator Pjotr Sapegin u svojoj Ariji. Njegov središnji lik — anatomski disproporcionalna, no ljupka lutka na kraju doslovno napušta set da bi počinila samoubojstvo (ali na vlastiti način) — konačnom dekonstrukcijom same sebe.

Film Pas Britanke Suzie Templeton za protagoniste također uzima lutke — sa smrću supruge i majke suočene oca i sina — dječačića narančaste kose, tužna lišca i velikih suznih očiju te sitna glasića; i staroga bolesna psa. Iznimno atmosferičan (u uporabi svjetla, između ostalog) i rafiniran u izvedbi (uvjerljiv međukarakteroški odnos s dijalogom na minimumu; a posebice impresivni izrazi lica i duboke emocije u očima protagonista kao i umirućeg psa), Pas je pravo malo remek-djelo.

Glineni kičasti kosturi Meksikanca Renea Castilla u Do kosti odnijeli su nagradu publike; na simpatičan, u duhu nacionalne tradicije prezentirajući fantastični put u zagrobni život.

Festivalski biseri

Phil Mulloy iz Velike Britanije autor je čuven po grotesknoj, mračnoj i satiričnoj animaciji, a u svojoj Invaziji u 2D kompjutorskoj tehnici sa zubatim likovima izrezanima iz papira ispituje konformizam parodiranjem sci-fija, te kritizira hipokriziju, nejednakost i materijalizam. Mračan i neobičan je i avangardni Anglobilly Feverson nizozemskog umjetnika Rosta, koji kombinirajući uistinu brojne animacijske tehnike stvara vizualno (i slušno) snažan i dojmljiv film.

Sarkastičan švicarski Credo Jonasa Raebera, u crtežu blizak dječjoj percepciji; apsurdna njemačka Sofa Hyekung Jung, na svojevrsnom split-screenu; te zanimljiv francuski Nož među vilicama Jean-Loupa Felicolija i Alaina Gagnola o bizarnoj opsjednutosti detaljima; kao i ironijski Rasizam Irca Darragha O’Connella — u crtežu blizak Cartoon Networkovu animacijskom prototipu, pripadaju među dojmljivija ostvarenja — svježa, britka, a ujedno jednostavna. No i vrlo neobični, estetski visoko stilizirani Cherchez La Femme Daniela Höpfnera iz Njemačke ili eterični šareni Dodir anđela Beatrijs Hulskes iz Nizozemske; odnosno izraelski Avinu Malkenu Urija Kranota (o vjerskoj hipokriziji) i portugalski Clandestino Abija Feijoa (sveopću melankoliju djela podcrtava koloritnom shemom koja teži kao monokromatskoj skali); mali su festivalski biseri.

Sve u svemu, ovogodišnji nam je program iznova pokazao i dokazao zapanjujuću sposobnost animacije u produciranju realističnih i sugestivnih poruka i slika, impresivnim tretiranjem ove umjetnosti, ali i umjetnosti općenito.

Katarina Marić