Sjaj prave ljubavi

Sjaj prave ljubavi

Giacomo Puccini, Manon Lescaut, Arthaus Musik, 124 minute

Jedna od najčitanijih knjiga osamnaestog stoljeća, roman Manon Lescaut Abbéa Antoinea-Françoisa Prévosta, poslužio je kao literarni predložak za operu Manon francuskoga kompozitora Julesa Masseneta, no to nije omelo Giacoma Puccinija da samo nekoliko godina kasnije posegne za istom romanom uz obrazloženje: »Massenet ima senzibilitet Francuza te više cijeni puder i menuete, dok ja kao Talijan osjećam razuzdanu strast.« Premijerna izvedba lirske drame u četiri čina Manon Lescaut početkom veljače 1893. doživjela je velik uspjeh i znači početak plodonosne suradnje Puccinija i dvojice libretista. Giuseppea Giacosa i Luigia Illike, tijekom koje su realizirane i opere La Bohéme, Tosca i Madame Butterfly.

Puccini je nakon Verdija najveći talijanski operni kompozitor koji sklada u kasnoromantičarskom duhu, od kojega se tek mjestimice udaljava koristeći se tada modernim kompozicijsko-tehničkim sredstvima. U središtu je radnje tragični lik žene koja skupo plaća pokušaj da ispravi grešku koju je počinila i birajući ponovno između lagodna života kurtizane ostarjela bogataša i ljubavi siromašna studenta izabrala ljubav. Usprkos brojnim refleksijama, kako svojih tako i djela drugih autora, koje se nalaze u partituri, Puccini je skladao originalno djelo koje izražajnom melodikom plijeni pozornost ljubitelja opere više od stoljeća.

Dobra podjela

Na DVD-u možemo vidjeti snimku operne izvedbe iz 1991. koja je nastala u zajedničkoj produkciji De Vlaamse Opera (Flamanske opere) i pariške Opéra Bastille u režiji Roberta Carsena, koji uspjelo spaja vrlo dobru podjelu uloga s raskošnim, od suvišnih detalja očišćenim povijesnim kostimima i namjerno predimenzioniranom scenografijom stvarajući dojmljive povremeno nadrealistične slike. Scenografiju i kostime potpisuje Anthony Ward, koji je paletu boja reducirao na žutu (zlatnu), crnu, bijelu i mjestimice duboko modru, nepogrešivo dočaravši uporabom šminke i raskošnih vlasulja drugu polovicu 18. stoljeća i vrijeme Luja XVI i Marije Antoanete u Francuskoj. Sjaj brojnih zrcala koja multipliciraju odraze protagonista svjetlosno je dopunilo bijelo svjetlo koje osvjetljava pozornicu pod neobičnim kutovima često dopirući odozdo. Intenzitet rasvjete ovisi o emotivnom naboju pojedinog prizora i varira od blještavila masovnih scena do polumraka u kojima se odvijaju neki od dubokobolnih intimnih prizora.

Naslovnu ulogu tumači mlada malteška sopranistica Miriam Gauci. Uvjerljivost i prirodnost glumačkog izričaja, lakoća pjevanja i apsolutna kontrola glasa rezultirale su izvedbom za pamćenje, posebice solističkih arija In quelle trine morbide i Sola, perduta, abbandonata. Španjolski bariton Antonio Ordońez povremeno je preukočen kao Manonina ljubav Renato Des Grieux, no njegovu pjevanju mogu se uputiti samo pohvale. Jules Bastin odlično je dočarao zaljubljenoga bogatog starca Gerontea di Ravoira, koji se u potrazi za mladošću pretvorio u vlastitu karikaturu. Dirigentsko vodstvo Silvija Varvisa nenametljivo je i tvori skladnu cjelinu sa solistima te vrlo muzikalnim i dobro pripremljenim zborom.

DVD-slika visoke je kvalitete kao i PCM-stereozvuk. Izdanje prati knjižica u kojoj možemo pročitati Puccinijevu biografiju, informirati se o prilikama u kojima je nastala Manon Lescaut, upoznati se s njezinim sadržajem kao i rasporedom pojedinih arija. Prije početka svakoga čina sadržaj je moguće pročitati i na ekranu. Od dodatnih sadržaja disk nudi mogućnost gledanja opere s titlovima na engleskom, njemačkom, francuskom i španjolskom jeziku, kao i osamminutni foršpan za Seven gates of Jerusalem i La damnation de Faust.

Goran Ivaniš