Nobleov labuđi pjev

Nobleov labuđi pjev

Stratford Iako je završna godina mandata Adriana Noblea kao ravnatelja Royal Shakespeare Company ocijenjena pravom katastrofom u kojoj je jedina dobra vijest da Noble iz tog kazališta konačno odlazi, repertoar Swan Theatrea, podružnice RSC u Shakespeareovu Stratfordu ocijenjen je dobro promišljenim, a taj je dio sezone prozvan Nobleovim labuđim pjevom. Kazalište Swan osnovao je 1986. Trevor Nunn za vrijeme svog mandata u RSC kao scenu posvećenu engleskoj dramskoj baštini do 1800, ali bez Shakespearea, kojim se bavi glavnina repertoara kompanije. Posljednja premijera komada Rimski glumac iz 1626. manje poznata autora iz stjuartskog razdoblja Philipa Massingera u režiji Seana Holmesa zaradila je laskave kritike, a posebno se svih dojmio Antony Sher u ulozi rimskog cara Domicijana. Massingerov Rimski glumac melodrama je crno-bijelih karakterizacija, ne uvijek dorađena, u kojoj je mnogo više pozornosti posvećeno spektakularnosti scena nego razrađenoj psihologiji, ali pisana je s ciljem da zadovolji publiku, u čemu je oduvijek uspijevala. Komad je poznat i po monologu rimskoga glumca koji raspravlja o moralnoj funkciji kazališta, a čini se da je ova produkcija zaključila najuspješniju sezonu Swana. Što neće bitno pomoći Adrianu Nobleu.

Kad Blanche pokopa Tramvaj

Tokio Nova japanska produkcija Tramvaja zvanog žudnja u kazalištu Bunkamura spojila je u sebi nekoliko imena koja su jamčila uspjeh. Osim što je bila riječ o jednom od najvažnijih komada dvadesetog stoljeća najvećeg američkog dramatičara Tennesseeja Williamsa, uspjeh produkcije trebali su jamčiti i redatelj Yukio Ninagawa, trenutno ime iz sama vrha japanskog kazališta, koji se pročuo interpretacijama Shakespeareovih tragedija smještenih u japansko okruženje, te velika glumačka zvijezda Shinobu Otake u ulozi Blanche. Da ništa ne bude prepušteno slučaju, Ninagawa se za režiju pripremao u New Orleansu, kako bi proučio način života na američkom jugu, kamo je Williams smjestio Tramvaj. Sve to i velika medijska pompa rezultirali su — dobrom scenografijom, zaključila je kritika. Dobro, priznali su i glumačko umijeće Shinichi Tsutsumiju koji je igrao Kowalskog. Komad je upropastila upravo gospođa Otake, koja je Blanche odigrala kao uspješnu ženu pred kojom je svijetla budućnost, što se baš i ne slaže s Williamsovom antiheroinom. Kako je ovako nešto mogao dopustiti ugledni redatelj poput Ninagawe — nikom nije jasno.

Tri Hamleta u jednoj knjizi

Priznali mi to ili ne, ali kazališni svijet vrti se oko Shakespearea, a suzimo li stvar još malo, moglo bi se reći kako je centar dramskog svijeta — Hamlet. E pa baš oko Hamleta podigla se nova akademska bura. Naime, izdavač Arden najavio je novo izdanje ključne Shakespeareove tragedije, ali izdanje koje će u sebi sadržavati — tri Hamleta. Tri ni blizu identične verzije (u kojima ni biti ili ne biti nije isto), one iz prvog quarta (1603), drugog quarta (1604) i konačno prvog folija (1623), sad će se prvi put naći u istoj knjizi i otvoriti novu raspravu kako treba igrati Hamleta. Poznato je da je prva verzija izišla iz sjećanja glumca koji je igrao jednog od stražara iz prve scene, dok je ostatak tragedije čekao iza scene, druga je najopsežnija i sadrži građu koju je sam Shakespeare izbacio iz drame dok je treća skraćena za igranje, a urednik tog Hamleta iz folio-izdanja (bez obzira što je izdano sedam godina nakon njegove smrti) vjerojatno je sam veliki pjesnik. Verzije Hamleta koje danas gledamo na sceni najčešće su svojevrsna kompilacija triju verzija, najviše naslonjene na folio-izdanje. Kad se Ardenovi Hamleti uskoro pojave, vjerojatno će se brzo otkriti je li to kraj čitanja Hamleta po starom, kako kažu jedni, ili puko akademsko ludilo, kako tvrde drugi.

Kazališno surfanje

Kazališta svijeta naslov je web-stranice koja nudi linkove na kazališne sajtove u pedesetak zemalja svijeta i koja je najbolji start u svijet teatra na internetu. Svi dakako nisu podjednako zastupljeni pa kliknete li na Hrvatsku dolazite jedino do zagrebačkog HNK. Ova web-stranica, istina, ima mogućnost dodavanja kazališnih linkova i popune rupa, posebno vidljivih upravo u našem slučaju. Zanimljjivo je da su te stranice izvorno zapravo stranice o kavi, o pauzi za kavu u kojoj se može saznati nešto o popularnom napitku, ali i surfati svjetskom kulturom, od muzeja do kazališta. Osim stotina vrlo korisnih kazališnih web-adresa, stranica nudi i bonus: gledanje online izvedbe Hamleta, u bilo koje doba ili noći. Što vam može pomoći izbjegavanju čitanja sve tri verzije tragedije iz knjige spomenute u prethodnoj natuknici. Više na http://www.cofetime.net/CoffeeTime/engtheatre.html

Jasen Boko