Vijenac 217

Maticahrvatska

Davor Mojaš

Maslinove grančice u cijevima

Aida Cvjetković, Dubrovački trombunjeri, izd. Dubrovački trombunjeri, Dubrovnik, 2002.

Iz dubrovačke tradicije

Maslinove grančice u cijevima

Aida Cvjetković, Dubrovački trombunjeri, izd. Dubrovački trombunjeri, Dubrovnik, 2002.

Knjiga podsjetnik ili knjiga sjećanja o Dubrovačkim trombunjerima, moglo bi se reći, onaj je nedostajući dubrovački publicistički uradak koji determinira i iznova dešifrira jednu po svemu izdvojenu zanimljivost Grada. Nijedan važniji događaj u Dubrovniku ne može se zamisliti bez prinosa Dubrovačkih trombunjera, od Feste sv. Vlaha, svečanosti otvaranja Dubrovačkih ljetnih igara i drugih izvanrednih, i ne samo javnih, kulturnih i turističkih događaja. Knjiga Dubrovački trombunjeri, nažalost, bez zahtjevnijih i nužnih dodatnih povijesnih izvora, svjedočenja generacija živućih članova te jedinstvene udruge, potrebnih dodatnih slikovnih i drugih materijala ipak svjedoči o dugoj i plodnoj povijesti trombunjera u Dubrovniku. U mnogim povijesnim spisima spominje se bratovština bombardijera-topnika, koja je djelovala u 16. stoljeću, a imala je sjedište u crkvi sv. Sebastijana uz Dominikanski samostan. Tamo je bio postavljen i oltar Bratstva lumbardijera sv. Vlaho posvećen pokroviteljici svetoj Barbari. Autorica teksta Aida Cvjetković ističe da o točnu datumu osnivanja Društva nema zapisa, iako današnji trombunjeri spominju 1417. kao godinu osnutka. Lumbardijeri i trombunjeri, kako su se nazivali, trajno su djelovali u Dubrovniku sve do Prvog svjetskog rata, no za Austro-Ugarske rad im je bio prekidan. Među zapaženim članovima, između dva svjetska rata, bio je predsjednik-kapetan trombunjera Pero Ortolani, koji je, ističe autorica, i najzaslužniji što je imovina i tradicija trombunjera u tim burnim vremenima sačuvana. Trombunjeri su u javnom životu Dubrovnika iznova sustavno prisutni od 1970. godine. Festa sv. Vlaha, moglo bi se reći, onaj je ishodišni prepoznatljiv trag autentičnosti Dubrovačkih trombunjera s točno određenim i organiziranim rasporedom ispaljivanja. Aida Cvjetković detaljno ispisuje prinos trombunjera uz svečanost otvorenja Feste sv. Vlaha ističući da samo 1992. trombunjeri nisu bili, na svoj prepoznatljiv način, sudionici Feste sv. Vlaha, već su išli u procesiji s maslinovim grančicama u cijevima svojih trombona. Sadašnja pravila Dubrovačkih trombunjera ista su kao ona iz dokumenta o radu društva Lombardijera Sv. Vlaha iz 1867. godine. Uz fotografije i razne dokumente, knjiga je obogaćena fotografijama današnjih članova društva te stihovima raznih autora posvećenim Dubrovačkim trombunjerima.

Davor Mojaš

Vijenac 217

217 - 27. lipnja 2002. | Arhiva

Klikni za povratak