Kontinuitet konstruktivističkih načela

Kontinuitet konstruktivističkih načela

Riječ je o vrijednoj donaciji konstruktivističke i kinetičke umjetnosti koju je za Gradski muzej u Vukovaru prikupio istaknuti talijanski umjetnik, teoretičar, kolekcionar i aktivni pokretač na području kulture Getulio Alviani. Na njegovu su inicijativu — prijateljskim posredovanjem — 22 umjetnika iz 11 zemalja, od Hrvatske, Italije preko Njemačke i Francuske pa sve do Južne Amerike, darovali sveukupno 169 grafika, crteža, slika i skulptura. Ideja o donaciji za Vukovar začela se već spomenute 1997. u Zagrebu prilikom postavljanja Alvianijeve retrospektivne izložbe. Premda Alviani nikada nije bio u Vukovaru, vidjevši fotografije potpuno bezumno razorena grada, odlučio je prikupiti veliku konstruktivističku donaciju uključivanjem svojih prijatelja u projekt

U petak 5. srpnja u Muzeju suvremene umjetnosti bit će svečano otvorena izložba 22 iz budućnosti za budućnost Vukovara, koja će tijekom ljetnih mjeseci, srpnja i kolovoza, na gornjogradskoj lokaciji biti središnji kulturni događaj grada. Riječ je o vrijednoj donaciji konstruktivističke i kinetičke umjetnosti koju je za Gradski muzej u Vukovaru prikupio istaknuti talijanski umjetnik, teoretičar, kolekcionar i aktivni pokretač na području kulture Getulio Alviani. Na njegovu su inicijativu — prijateljskim posredovanjem — 22 umjetnika iz 11 zemalja, od Hrvatske, Italije preko Njemačke i Francuske pa sve do Južne Amerike, darovali sveukupno 169 grafika, crteža, slika i skulptura. Dvadeset i dvojica su Getulio Alviani, Richard Anuszkiewicz, Andreas Christen, Carlos Cruz-Diez, Milan Dobeš, Angel Duarte, Jerzy Grabowski, Anthony Hill, Janusz Kapusta, Edoardo Landi, Peter Lowe, Víctor Lucena, Manfredo Massironi, François Morellet, Bruno Munari, Ivan Picelj, Vjenceslav Richter, Kenneth Snelson, Klaus Staudt, Jeffrey Steele, Joël Stein i Ryszard Winiarski. I samo letimičan pogled na podulji popis dovoljan je da asocira na internacionalni pokret Novih tendencija i na Zagreb. Pokret ih povezuje bilo kao protagoniste (polovina autora bili su aktivni sudionici) bilo kao nastavljače ideja začetih u Zagrebu šezdesetih godina prošlog stoljeća. Naime, vraćajući se pomalo nostalgično četrdesetak godina unatrag, dolazimo do doba kada je Zagreb bio jedno od središta recentnih svjetskih umjetničkih gibanja šireći vitalne ideje koje su se, formiravši se oko tadašnje Galerije suvremene umjetnosti, nastavile širiti i ostavljati tragove sve do danas, što vjerno može posvjedoči i ova donacija. Nove tendencije su, kao što je već spomenuto, internacionalni pokret osnovan 1961. u Zagrebu. Nastavljajući se na djelatnost EXAT-a 51, a poklapajući se s jenjavanjem enformela, Nove tendencije neokonstruktivistički su pokret koji je obuhvaćao široko polje djelovanja od vizualnih istraživanja u duhu znanstvenog istraživačkog rada, preko vizualnog oblikovanja u umjetnosti, dizajnu i arhitekturi do razrade teorijskih stajališta koji pokret određuju kao angažirani, ali i utopijski projekt mijenjanja društva umjetničkim radom koji povezuje znanosti, tehniku, umjetnost i politiku. Od 1961. pa sve do 1973, kada se održava posljednja, peta izložba, Nove su tendencije u širokom rasponu interesa — konstruktivizam, računalna umjetnost, konceptuala — u Zagrebu okupile istaknuta imena — Alviani, Christen, Dorazio, Dobrović, Dobeš, Graevenitz, Hacker, Mavignier, Munari, Novak, Picelj, Richter, Staudt, Stein, Šutej, ...i grupe — francuska grupa GRAV (Morellet, Le Parc, Cruz-Diez, ...), talijanske grupe T i Enne (Landi, Massironi, Biasi), njemačka grupa Zero (Pienne), Equipo 57 (Angel Duarte) iz Španjolske, Dviženije iz SSSR-a...

Važno međunarodno značenje

Još jedna zagrebačka manifestacija — ZGRAF — izložba grafičkoga dizajna — svjedoči o kontinuitetu veza nekih umjetnika i grada: Cruz-Diez, Alviani, Picelj, Munari aktivno su sudjelovali na tom trijenalu grafičkoga dizajna.

Veze Getulija Alvianija i Zagreba mogu se sagledati unatrag sve do 1962. godine, kada se autor prvi put predstavlja našoj publici samostalnom izložbom u Galeriji suvremene umjetnosti. Već sljedeće godine uključuje se aktivno u pokret Novih tendencija sudjelovanjem na izložbi Nove tendencije 2, te zadržava kontinuitet predstavljanja tijekom cijeloga trajanja pokreta, što je samo potvrdilo aktualnost problema vizualnosti kojima se bavio. Posljednji se put predstavio u Zagrebu velikom antologijskom retrospektivnom izložbom 1997. Pored Alvianija, samostalne su izložbe u Zagrebu u Galeriji suvremene umjetnosti imali i Bruno Munari 1973. i François Morellet 1989. Kada se zbroje sve veze između umjetnika-donatora, inicijatora projekta i darovanih konstruktivističkih umjetnina, nije slučaj da su se svi pripremni radovi vezani uz projekt donacije obavili baš u Zagrebu u Muzeju suvremene umjetnosti, gdje velik dio zbirke inozemne umjetnosti čine baš radovi umjetnika konstruktivističkog usmjerenja.

Ideja o donaciji za Vukovar začela se već spomenute 1997. u Zagrebu prilikom postavljanja Alvianijeve retrospektivne izložbe. Premda Alviani nikada nije bio u Vukovaru, vidjevši fotografije potpuno bezumno razorena grada, odlučio je prikupiti veliku konstruktivističku donaciju uključivanjem svojih prijatelja u projekt — kako sam Alviani kaže — »umjetnici koji sudjeluju u ovom projektu moji su prijatelji... odabir je vezan uz kontakte i sklonosti ljudi s kojima dijelim iste ideje«. Na taj način prikupljena donacija činit će važan dio budućeg stalnog postava vukovarskog Gradskog muzeja. Organizacija izložbe, pohrana radova, njihovo fotografiranje, kataloška obrada, prikupljanje dokumentacije, tiskanje opsežnoga dvojezičnog kataloga prepušteno je Muzeju suvremene umjetnosti. Takav se oblik muzejske suradnje prvi put realizira u Hrvatskoj — jedan muzej priprema, postavlja i pohranjuje izložbu za drugi muzej, sve dok u tom drugom ne budu realizirani uvjeti smještaja kako donacije tako i stalnog postava.

Aktivni optički djelatnik...

Od poduljeg i zanimljivog popisa umjetnika uključenih u donaciju pomalo je nezahvalno izdvajati važnije od onih manje važnih. Spominjanjem samo nekolicine može se dobiti uvid u širinu interesa koje pod zajednički nazivnik veže pojam konkretne umjetnosti. Getulio Alviani sam sebe voli nazivati optičkim djelatnikom jer su njegovi primarni interesi kontinuirano tijekom gotovo četrdesetogodišnje karijere vezani uz vizualna istraživanja koja izvodi matematičkom preciznošću, prilikom čega svjetlost ima presudno mjesto pri oblikovanju iluzionističkog i dinamičkog efekta. Pri tome se najmanje služio tzv. klasičnim umjetničkim materijalom i tehnikama. Tako govori za sebe da zapravo nikada nije slikao, nego se radije služio novim strojnim alatima kao što su rotirajuće brusilice i različite rezalice i novim materijalom (aluminijskim i čeličnim površinama). Njegova kompozicija, a ni vizualni efekti, nikada nisu isti — promjenom točke gledanja daju nove varijante prelamanja svjetlosti; na koliko sve načina možemo kao motritelj percipirati jedno te isto djelo ovisi o nama samima. Ime Richarda Anuszkiewicza, američkog umjetnika, sinonim je za op-art. Osnovni su elementi njegova rada prostor i boja. Njegovi rani radovi bavili su se komplementarnim bojama, dvosmislenim prostorima i odnosima oblika i pozadine; slijede radovi u kojima linija postupno preuzima sve veće značenje, postaje višedimenzionalna te konačno preko linearnih reljefa dovodi do potpuno oprostorenih linearnih skulptura. Venezuelski umjetnik, Carlos Cruz-Diez, vodeća osobnost južnoameričkog kromatsko-kinetičkog istraživanja, svojim radom nastoji promijeniti, kako on sam kaže, »tradicionalno poimanje likovnog diskursa kao što su boja, struktura i prostor, te tumačenje«. U svojim radovima dvodimenzionalni medij slikarstva podvrgava stalnoj mijeni — pomicanjem gledatelja pojavljuju se situacije koje nisu sadržane u mediju. Zanimljive su njegove intervencije u tkivu grada. Slikarskim intervencijama na arhitekturi bavio se i François Morellet, jedan od najvažnijih ne samo francuskih nego i svjetskih umjetnika 20. stoljeća. Na Alvianijevu zamolbu da za katalog kojim je popraćena izložba/donacija napiše kratak tekst o svom radu na sebi svojstven ironičan način i bježeći od svake mistifikacije umjetnosti napisao je: »Kao čudovišni sin Mondriana i Picabije, od 1952. razvijam cijeli program sustava koji su u jednakoj mjeri strogi i apsurdni, pri čemu se koristim najjednostavnijim geometrijskim oblicima (pravcima, krivuljama, plohama...) i najrazličitijim materijalim (bojom, rešetkama, rasvjetnim tijelima, neonima, čelikom, ljepilima, granama...) na najrazličitijim podlogama (platnima, zidovima, zaslonima, ogledalima, vodi, kipovima, arhitekturi, krajoliku...)«.

Getulio Alviani, istaknuti popularizator pokreta koji i nakon tridesetak godina i dalje promovira umjetnost ove vrste, stalno okupljajući oko sebe umjetnike sličnog umjetničkog pristupa, predstavlja radove koji svjedoče o kontinuitetu i internacionalnosti konstruktivističkih i kinetičkih htijenja. Izložbu, ujedno i donaciju, koncipira na recentnim radovima autora koji — gotovo već pola stoljeća — stvaraju nereferencijalnu matematikom određenu umjetnost. Kao takva, izložba/donacija može postaviti pitanje aktualnosti takvih načela danas. Bit će također i zanimljiv poticaj za prisjećanje, a možda i preispitivanje posljednje avangarde, kako je u kritici označen pokret kojem su pripadale i Nove tendencije.

Ivana Kancir