Čuvar narječja

»Čakavska rič«, polugodišnjak za proučavanje čakavske riječi, gl. ur. Radovan Vidović, br. 2, Split, 2001.

Novi broj časopisa posvećena istraživanjima čakavskog narječja, ali i drugih aspekata koje je moguće povezati s dijalektom nekoga kraja, u prvom dijelu donosi znanstvene radove u kojima se obrađuje nekoliko tema te problematike. U prvom od njezina dva izvorna znanstvena rada Sanja Vulić piše o osnovnim značajkama samoglasničkoga sustava govora otoka Drvenika kraj Trogira, izdvajajući one koje pokazuju tipične dijalektalne osobine toga govora. Drugi članak govori o dvojezičnim gradišćanskohrvatskim dijalektalnim rječnicima, koje autorica opisuje te klasificira, utvrđujući na temelju postojećih rječnika relevantne elemente koji su neizostavni pri izradbi budućih rječnika tog tipa. Buzetskim dijalektom, jednim od brojnih čakavskih dijalekata, bavi se Josip Lisac, obrađujući njegove temeljne fonološke značajke. Da znanstvena proučavanja često nisu nimalo suhoparna i dosadna, kako će ih najčešće ocijeniti oni neznanstveno orijentirani, dokazuju posljednja dva pregledna rada rubrike Znanstveni radovi, koji tematikom mogu biti pristupačni i publici široj od uskoga kruga proučavatelja.

Tako će u prvom od njih, Na Pašmanu ni nikada glada bilo..., Barbara Kolanović proučavati prehrambene navike stanovnika Pašmana, i to s kulturološke (gastronomske), ali i lingvističke strane, koristeći jelovnik Pašmanaca za razmatranje karakteristika pašmanskoga govora, uz sastavljanje glosara, nezaobilaznoga dijela i ostalih tekstova koji se objavljuju u ovome časopisu. Humor i bogatstvo narodnog rječnika dolaze do izražaja i u radu Siniše Vukovića, koji proučava i popisuje nadimke i prišvarke kojima su se stanovnici Selaca na Braču međusobno oslovljavali, a kojih je prikupljeno više od pet stotina na manje od tisuću stanovnika, što potvrđuje specifičnost selačkog leksika.

Nakon literarnog intermezza — pjesme Sudamja u kojoj Berezina Maroković humoristično prikazuje šetnju spliskim pazarom na Sv. Duju, koristeći priliku za spominjanje što većeg broja čakavskih naziva za raznolike predmete koje se tamo može vidjeti, u drugom dijelu časopisa slijede osvrti i prikazi raznolikih, većinom znanstvenih, ali i književnih izdanja, koja se također neposredno bave čakavskom kulturom i jezikom.

Stručnost i ozbiljnost pristupa proučavanju čakavskog dijalekta vidljiva je u gotovo svakom dijelu — od samog izbora tekstova i znanstvenih radova do jezične obrade dijalektalnih izraza, kojima ni u jednom tekstu neće nedostajati tumačenja ili akcenutuacija, što Čakavsku rič čini pouzdanim i vjerodostojnim čuvarom i promicateljem toga narječja.

Ljubica Anđelković