Vrhunac bel canta

Vrhunac bel canta

Montserrat Caballé — Rossini, Donizetti, Verdi — rarities, RCA Victor 2 CD GD 60941

Gramofonska tvrtka RCA napravila je kompilaciju najboljih snimaka svoje velike dive Montserrat Caballé, snimljenih 1967. i 1970. godine, kad je ona bila na vrhuncu, i izdala dvostruki CD s manje poznatim arijama Rossinija, Donizetttija i Verdija. Montserrat Caballé 20. travnja 1965. zamijenila je oboljelu Marilyn Horne u koncertnoj izvedbi Donizettijeve Lucrezije Borgie u njujorškom Carnegie Hallu, i to je bio početak njezine planetarne slave. Do nje je došla teško i mukotrpno, ali potpuno spremna da postane pojam najljepšeg i najuznositijeg belkanta — La Superba, i da o tome tri desetljeća svjedoči na sceni kao i na brojnim živim i studijskim snimkama. Monserrat Caballé shvatila je bel canto u najdoslovnijem smislu, kao lijepo pjevanje. Ljepota njezina pjevanja uistinu je nenadmašna. Glas velika raspona savršeno je ujednačen i sam po sebi pojam ljepote tona, zaobljen je i mek poput svile, pjevačka joj je tehnika vrhunska, legato besprijekoran. Sve je podvrgnuto ljepoti kao cilju, dramski akcent neće povrijediti kontinuitet melodijskog luka, izrazi radosti ili boli bit će kontrolirani, sve će, ukratko, biti tonski savršeno (kolika razlika od Marije Callas u čijem je pjevanju sve bilo u izrazu savršeno!). Njezini piani i pianissimi, a da ne govorimo o dahu, kojemu kao da nema kraja, ući će u povijest, vjerojatno kao nedostižni. Premda je Montserrat Caballé otpjevala oko 130 uloga i imala oko 3800 opernih i koncertnih nastupa, iako je njezin repertoar obuhvaćao djela svih stilova i razdoblja, od gotovo nepoznatih opera do onih najstandardnijih, pamtit će se ponajprije po kreacijama likova manje poznata talijanskog belkanta Rossinija, Bellinija i Donizettija, za čiji je povratak na scenu u drugoj polovici dvadesetoga stoljeća vrlo zaslužna, te ranog Verdija. Dva CD-a sadržavaju arije i prizore iz rijetko izvođenih opera Gioacchina Rossinija Žena s jezera, Otello, Armida, Tancredi i Opsada Korinta te stavak iz Stabat Mater, Gaetana Donizettija Belizar, Parisina d’Este, Torquato Tasso i Gemma di Vergy te Giuseppea Verdija Jedan dan kraljevanja, Lombardijci, Dva Foscarija, Alzira, Attila, Gusar i Aroldo.

Zanosno fraziranje

Odlomci iz Rossinijevih djela snimljeni su u Rimu 1967. uz orkestar i zbor RCA Italiana pod ravnanjem Carla Felice Cillarija. Objavljeni su sljedeće godine u prigodi stote obljetnice skladateljeve smrti kao prvi recital u cijelosti posvećen Rossiniju. Montserrat je izabrala kontrasne arije da bi mogla pokazati svu svoju golemu pjevačku virtuoznost, od vatrometa vedrih koloratura u rondu Helene u Ženi bez sjene, zanosna legata u Opsadi Korinta, herojskih akcenata u Armidinim varijacijama do brončanoga sjaja declamata u Stabat Mater. Tek bi se u Desdemoninoj pjesmi o vrbi poželjelo malo više bolne čežnje u glasu. U cjelini to je uzorno pjevanje Rossinija koje oduševljava i danas, kad se u njemu okušalo nekoliko izvrsnih pjevačica, i ulazi u klasiku svjetske operne reprodukcije. U odlomcima iz Donizettijevih opera snimljenima 1970. u Londonu uz Londonski simfonijski orkestar, uz sudjelovanje Amrozijanskog opernog zbora također pod Cillarijevim ravnanjem, Montserrat Caballé doseže apsolutni vrhunac. Donizetti je, sudeći po snimkama, savršeno odgovarao njezinu senzibilitetu. Ona upotrebljava glas kao najfiniji instrument, fraziranje je upravo zanosno, umijeće interpretacije bolje u odlomcima iz opera koje je tumačila i na sceni Gemma di Vergy i, poglavito, Parisina d’Este, u kojoj je jednako impresivna u potresnoj molitvi kao i u dramatskom finalu. Odlomke iz Verdijevih opera snimila je također u Rimu 1967. uz ansambl RCA pod ravnanjem Antona Guadagna. Možda je taj dio u cjelini manje zanimljiv. Komična arija iz Jednog dana kraljevanja najmanje odgovara samoj vrsti njezina glasa, a Verdijevi recitativi traže veću izražajnost od Donizettijevih. Ipak, i tu su prekrasni pianissimi u visokom registru u operi Dva Foscarija, veličanstven legato u Attili, tako transcedentalan da se čini kao da cijelu ariju pjeva u jednom dahu, očaravajuće cadenze u ariji iz Gusara, i na kraju recitativa u Aroldu dugi visoki D u forteu, što nije pjevala u scenskim izvedbama opere.

Montserrat Caballé pjeva s nepojmljivom lakoćom, toliko je ovladala tehnikom da se sve čini jednostavno i prirodno. Korektan je i doprinos odličnih orkestara i prokušanih dirigenata, kao i solista sudionika u nekoliko prizora, među kojima su navedeni: sopranistica Margreta Elkins, mezzosopranistice Corinna Vozza i Maja Sunara, tenori Ermanno Mauro i Lajos Kozma te bas Tom McDonnell. Teško je vjerovati da će se uskoro, ako i uopće, pronaći pjevačica koja bi u umijeću bel canta mogla dostići slavnu španjolsku sopranisticu!

Marija Barbieri