Suptilne vinjete o životu

Suptilne vinjete o životu

Arsen Dedić, Kinoteka, Cantus d.o.o., Zagreb, 2002.

Kompaktne ploče Arsena Dedića što su izašle proteklih deset godina — poput Ministarstvo (straha), Tihi obrt i sada ova najnovija, Kinoteka, pripadaju među najbolje tiskano u nas u području šansonjerskog stvaralaštva. Najbolje, najviše po tome što se Dedićev šansonjerski izričaj trajno razvija u kvalitativnom smislu. Iako je on itekako prepoznatljiv autor specifična načina interpretacije i orginalne poetike vlastitih stihova, ipak, u tim posljednjim izdanjima dosljedno se oslobodio svakog balasta dopadljivosti u smislu uobičajene zabavnoglazbene produkcije, pomno i krajnje ozbiljno cizelirajući svoj autorski rukopis istančana skladatelja suptilnih glazbenih fraza, maštovito razrađenih, uvijek pjevnih i jednostavnih, koje se na osebujan način oslanjaju na karakterističan melos dalmatinske pjesme. Doba zrelosti dovodi do redukcije svega suvišnoga, do vraćanja korijenima, do svijesti o značenju vlastitog autentičnog bića, neraskidivo vezana uz tlo svojeg odrastanja. Ako je doba mladosti doba traženja, onda je doba zrelosti zasigurno doba nalaženja. Dedić je doduše odavno našao svoju pjesničku formulu, ali posljednjih godina razvio ju je još dosljednije, a nataloženo iskustvo i množinu impresija uspijeva složiti u sjajne male pjesme-vinjete, koje suvereno sažimlju cijeli prijeđeni životni put. Svjestan brza protjecanja vremena, svjestan prolaznosti stvari, jer »život se troši kao kreda, tragovi nam se brišu...«, on se usredotočuje na ono bitno što je obilježilo njegov put kantautora, skladatelja i pjesnika. Bilo da je riječ o obradama starijih pjesama, ili o onima novijeg datuma, o prepjevima drugih autora ili o vlastitim stihovima, Dedić nam podaruje svoje najbolje rezultate. Stoga najnoviji CD »Kinoteka«, ponovno pomno odabrana naslova, koji želi asocirati prošlo vrijeme od kojeg će se sačuvati samo najbolje, glazbeni je doživljaj ponajbolje šansone iz Arsenova repertoara. To je autorski CD u punom smislu te riječi. Arsen Dedić u cijelosti ga je zamislio i realizirao. CD obiluje sjajnim aranžmanima, profinjenim solima i pratnjom instrumentalnih i vokalnih solista (Gabi Novak, Hana Hegedušić, Branko Bulić, Davor Križić, Mladen Baraković, Matija Dedić, skupina Pun kufer). Suvremen je po reagiranju na svijet današnjice, a nostalgičan u ne-zaboravljanju svijeta od jučer. Iz pjesme u pjesmu te pjesme govore jednu životnu priču, Arsenovu, njegovu životnu filozofiju, njegove vječne ljubavi, njegov senzibilitet. Vokalne interpretacije suzdržane su, tople i zrele, ponekad recitacija zamjenjuje pjevanje, koje je suptilno, lišeno nepotrebnih ukrasa, neke su skladbe kratke, skicozne i britke, neke gorko-sarkastične, a neke plijene ljepotom poput instrumentalnog dragulja Pont Neuf, posvećena slikaru Josipu Račiću i njegovoj prelijepoj slici što visi u Modernoj galeriji u Zagrebu. Sveukupnost podneblja, atmosfere, ljubavi prema zemlji, njezinim mirisima i plodovima, prema ženi, sve se to može pročitati iz Arsenovih nadahnutih pjesama — nastalih u ovo ozbiljno doba kada je »budućnost nejasna i tmurna«, a »ljubav plaha kao dijete«. Ipak, još postoji snaga, još postoji nada, da će sve te uspomene i taj prebogati teret nedaća i sreće što nam ga je dao vlastiti život ostaviti otvorena vrata nekom tek dolazećem vremenu, gdje će ljubav i dobro pobijediti, a zalog će se prošlosti oplemeniti, jer »ljubav može svemu stati na put«. CD prati vrstan tekst Darka Glavana, koji tu otkriva Arsenov »pogled unatrag na ’ekološki čiste’ dijelove prijeđenoga umjetničkog puta«, i naglašava vrijednost dosegnutog »vrhunca osjećajnosti ove emocionalne, ali i artističke retrospektive«, ovog izvrsnog CD-a.

Nada Vrkljan-Križić