Putnikova strast ili o tropskom rumenilu

Putnikova strast ili o tropskom rumenilu

Zrnca Batušićeva kaleidoskopa slažu se postupno u koherentnu cjelinu u kojoj se svagda mogu nazrijeti dvije konstante: djetinjstvo i put — temeljne odrednice ugrađene u njegov književni izraz. Pritom se one međusobno snažno prožimaju jer djetinjstvo predstavlja ishodišni prag kasnijim putovanjima, a vidici s putovanja vrlo često vraćaju pisca u djetinjstvo, što rađa tada neočekivanim, fantastičnim snoviđenjima

Književno djelo Slavka Batušića kao posve zaokružena cjelina stoji u hrvatskoj književnosti 20. st. izvan uobičajenih struja i generacijskoga zajedništva. Oblikovan, kao i većina iz njegova naraštaja, uz Krležin »Plamen« i »Književnu republiku« (a javit će se na pragu četrdesetih prošloga stoljeća s Marinkovićem, Šegedinom i Matkovićem u »Pečatu«), krenuo je ubrzo samostalnim putom suptilnoga lirika, očuđujućega novelista, a uskoro i putopisca u »europske zemlje i gradove«, zavrijedivši svojim brojnim putnim dojmovnicima trajno mjesto u novijoj hrvatskoj književnosti. Kao pjesnik nadahnut je dvjema arhetipskim temama: djetinjstvom i zovom dalekih, gotovo mističnih zemalja. Tako se njegova lirika prostire širokim poljem mašte koje dopire čak do Kine i Japana, gdjekada i skandinavskih šuma ili posve egzotičnoga otočja, dok — s druge strane — sjetno oživljava impresije iz zavičajnoga Zagorja, opjevavajući seljake na sajmu, voćnjake u cvatu ili orača uz plug.

Dragi i stari kestenovi

Istodobno Batušić-lirik naročitim sezibilitetom osjeća atmosferu grada kojim se danomice kreće, grada koji mu ponekad izgleda poput krletke kamo su ga zatvorili, što njegovo pjevanje urbane tematike čini iznimnim spojem oplemenjena zavičajnoga lirizma i suptilno dozirane recepcije europskoga pjesništva dvadesetih godina, pri čemu se ne može zanijekati njegovo poznavanje i njemačkoga ekspresionizma i francuske poezije situirane izvan nadrealističkih stremljenja. Tako Batušićev amalgam nacionalno-pejzažnoga, socijalno-prosvjednoga, ruinistički-ezoteričnoga i urbano-sofisticiranoga zvuči u (priznatim) antologijskim ostvarenjima nepatvorenom iskrenošću i osebujnom samosvojnošću, akordom »ekstatičnosti sreće što se živi« (C. Milanja). I dok pjeva o jutarnjem čaju i kad čulno vapi za nekadašnjom intimom, kada stihovima toplo orisuje svoje Zagorce, ali i kada himnički zanosno kliče Zelenom Prilazu u aprilu, Batušić je prije svega putnik.

Danas je Prilaz golema vaza

u kojoj su procvali zeleni buketi

stihovi su koji ne samo što govore o specifičnom, urbanom zagrebačkom pejsažu, već u posve intimnoj lirskoj formi najavljuju Batušića flanera i putopisca koji će nekoliko stihova kasnije zamišljati, a posve u skladu sa svojim »čežnjama za daljinama«, rumeni Prilaz da je bio zasađen breskvom »vatreno tropski rumen«, rumen jednako u dalekom Japanu kao i u djedovskom vinogradu podno Ivančice, ili pak »nevino tijelovski bijel«, da su mu drvorede zasadili trešnjevim drvetom. Zagrebačkim Prilazom (ulicom gdje su stanovali njegovi prijatelji Julije Benešić i mladi Krleža), Batušić je uz »drage i stare kestenove« putovao ne samo prema kazališnoj zgradi, već i ususret dalekim zemljama i gradovima koje je uspio pohoditi, ali dopro je i do onih koje je vidio samo u mašti ili u snovima, a dospio čak i u predjele kojih nema niti na jednom zemljovidu, a oblikuje ih jedino mašta pjesnikova.

Strast za daljinama

Jer kod Batušića se putopis kao književni žanr prepoznaje ne samo u jasno deklariranim djelima te vrste, već i u gotovo svakom sloju njegove suptilne literarne fizionomije, pa tako i u oba romana (Na dragom tragu i Argonauti) te u iznimnoj memoarskoj prozi koja nastaje pred završetak njegova puta. Batušić je, naime, putovao »otkad je počeo pisati« (I. Goran Kovačić), pa tako za njega postoji samo jedna strast — »strast za daljinama bez granica« kao što je i sam zapisao u Pejzažima i vedutama. Stoga je M. Vaupotić posve točno zaključio kako je u toga autora »vokacija putopisca unutarnja opsesija koja kao bitna strukturalna poluga prožima cjelokupni njegov književni aktivitet«. Uz opsjednutost daljinama, Batušić putuje neprestance i u skrovite predjele vlastita djetinjstva, i to još od fantastične svoje mladenačke novelistike (Čuda i čarolije), preko romana, sjetno-ruinističkih ali ipak i dokumentarnih, nerijetko i ironijsko-humorističnih zapisa o zlatarskom djetinjsvu koji se, premda »raspršene glavice maslačka«, ujedinjuju u koherentnu cjelinu (Laterna magica) sve do posljednjih autobiografsko-memoarskih zapisa iz Pariza pred kraj života. Zrnca Batušićeva kaleidoskopa slažu se postupno u koherentnu cjelinu u kojoj se svagda mogu nazrijeti dvije konstante: djetinjstvo i put — temeljne odrednice ugrađene u njegov književni izraz. Pritom se one međusobno snažno prožimaju jer djetinjstvo predstavlja ishodišni prag kasnijim putovanjima, a vidici s putovanja vrlo često vraćaju pisca u djetinjstvo, što rađa tada neočekivanim, fantastičnim snoviđenjima. Stoga je Batušić i kao lirik i kao romanopisac, a naročito pak kao putopisac svagda veliki dječak koji začudnim okom promatra život i svijet oko sebe, ne želeći nikada priznati da bi stvarnost svagdašnjice mogla zamagliti, ili čak i zastrijeti njegov nepomućeno optimistički pogled na svijet.

Kineska minijatura

Ja pijem svakog jutra čaj

Iz finog bijelog porculana

na kojem su slikani mali Kinezi.

Pa kad je nebo vedro i pjevaju ptice

i kad zraka sunca se spusti

u medenu mirisnu tekućinu —

zaplešu mali slikani Kinezi

u svježem ritmu djetinje radosti

a je se osmjehnem

i udaram srebrnom žlicom po tasi

zveckav ksilofonski takt.

Ja svako jutro pijem čaj

i jasno vidim puste parkove Pekinga,

u kojima maršal Čang-Tso-lin

zaklati dade devedeset trojicu

zalivši krvlju lijehe orhideja

zalivši krvlju moj žuti čaj.

(Iz zbirke 23 pjesme, Zagreb, 1938)

Pripremio Antun Belan

Bibliografija autorskih knjiga Slavka Batušića

Medvedgradska kraljica (libreto za operu); Lujo Šafranek Kavić: Medvedgradska kraljica, narodna legendarna opera u tri čina. Riječi: Slavko Batušić, Zagreb, 1927, str. 32

Čuda i čarolije (novele), Zagreb, 1931, str. 194

Kroz zapadne zemlje i gradove (putopisi), s predgovorom Branimira Livadića. Zabavna biblioteka, uređuje dr. Nikola Andrić. Kolo XLIII, knj. 520, Zagreb, 1932, str. 253

Na dragom tragu (roman), Zagreb, 1932, str. 252

Argonauti — pričanja siromašnih ljudi (roman), Zagreb, 1936, str. 184

Od Kandije do Hammerfesta — putopisi i priče o viđenim i neviđenim zemljama, DHK, knj. 5(61), Zagreb, 1937, str. 200

Komorni trio — intimna igra u dva stavka (drama), Zagreb, 1938, str. 40

23 pjesme, izdanje pododbora MH u Zagrebu, knj. IV, Zagreb, 1938, str. 56

Od Siene do Harlema — putopisi, eseji, biografije, impresije, »Savremena biblioteka«, god. III, knj. 1 (25), Zagreb, 1941, str. 222

Nordkap (mali skandinavski zemljopis), BELKA, kolo II, suvremeni hrvatski pisci, br. 11, Zagreb, 1943, str. 124

Stanislavski u Zagrebu — sjećanja, svjedočanstva, dokumenti, NZH, Mala biblioteka, br. 29, Zagreb, 1948, str. 144

Rembrandtu u pohode, Zora, Mala biblioteka, br. 130, Zagreb, 1952, str. 130 Umjetnost u slici — Pregled povijesti umjetnosti sa 718 slika. Zagreb, 1957, 1961, 1967, str. 746

Laterna magica — slike iz nepovrata. Zagreb, 1958, str. 260

Lirika — Proza — Članci — Putopisi. PSHK, knj. 112, priredio Gustav Krklec, Zagreb, 1963, str. 302

Pejzaži i vedute — sabrani putopisi 1923-1958, Zagreb, 1959, str. 568

Pregled povijesti umjetnosti — razvoj graditeljstva, kiparstva i slikarstva od najstarijih vremena do danas s tumačem stranih naziva i pojmova, Zagreb, 1959 (do 1972. još sedam izdanja), str. 192

Pjesme, pripovijest, roman, putopisi, članci. Priredio Miroslav Vaupotić — s kronologijom života i putovanja Slavka Batušića, bibliografijom knjiga Slavka Batušića i literaturom o Slavku Batušiću, Zagreb, 1973, str. 640

Hrvatska pozornica — studije i uspomene. S bibliografijom teatrologijskih studija, rasprava i članaka. Zagreb, 1978, str. 349

Od Griča do Lutecije — pohod nepovratu. Teatrologijska biblioteka HDKKT, knj. 1, Zagreb, 1979, str. 169

Putopisi. Priredio Nikola Batušić, Slavonica — prinosi Slavonije hrvatskoj književnosti i povijesti, 66. Knjiga, XIV kolo, Vinkovci, 1994, str. 151

Izbor iz djela — pjesme, uspomene, putopisi, kazalište, važnija izdanja djela Slavka Batušića, važnija literatura o Slavku Batušiću. Priredila Antonija Bogner-Šaban. Croatica, Hrvatska književnost u 100 knjiga, IV. kolo, knjige 76-100, knjiga 96 (u istom svesku nalazi se i izbor iz djela Marka Foteza), Vinkovci, 2000, str. 9-259