Vijenac 216

Likovnost

Izložba Petra Barišića Znakovi = ?, Galerija Beck, Zagreb, 28. svibnja–11. lipnja 2002.

Poštujte moje znakove!

Stvarnost koja izvire iz tih objekata dublja je, prožeta jakim simboličkim nabojem. Izrazita preciznost kojom Barišić radi te objekte zadivljuje i svaka je moguća greška unaprijed isključena

Izložba Petra Barišića Znakovi = ?, Galerija Beck, Zagreb, 28. svibnja–11. lipnja 2002.

Poštujte moje znakove!

Stvarnost koja izvire iz tih objekata dublja je, prožeta jakim simboličkim nabojem. Izrazita preciznost kojom Barišić radi te objekte zadivljuje i svaka je moguća greška unaprijed isključena

Svakodnevno smo okruženi znakovima i simbolima. Svakodnevno se njima služimo. Svakodnevno nas podsjećaju i upozoravaju, navode i objašnjavaju. U zagrebačkoj gornjogradskoj Galeriji Beck postavljena je potkraj svibnja izložba Petra Barišića naslovljena Znakovi = ?. Izložba se sastoji od sedam objekata velikog formata. Objekata stoga što se oni, ovisno o koncepciji i promišljanju, mogu svrstati u skulpturu, slike, reljefe... Barišić tim radovima prilazi, više no ikad, s konkretnim konstruktivističkim i simboličkim predznakom. Šest je objekata iste dimenzije, dok je jedan nešto veći.

Upozorenje kao motto

Podloga Znakovima jest bijeli kvadar koji izlazi iz zidne plohe otprilike desetak centimetara, a unutar kojega se nastavlja devet, tri puta po tri, kvadra koji, svaki zasebno, nose znak; pojedini čak i ne. Barišić se, pritom, najviše služi konkretnim i imaginarnim prometnim znakovima koji prelaze u treću dimenziju, bilo da je riječ o znakovima koji pokazuju raznovrsne smjerove ili o znakovima koji nas upozoravaju na pojedinu situaciju u prometu kao što je pješački prijelaz, djeca u prometu i sl. Neki se oslanjaju na tipološke, gramatičke, interpunkcijske znakove koje svakodnevno koristimo i koji nas upozoravaju kada trebamo pojedinu riječ naglasiti, kada trebamo upitati ili kada trebamo stati. Upravo riječ upozoriti ponajviše obuhvaća bit tih sedam Barišićevih objekata. Oni nas upozoravaju na našu ovisnost o njima te na našu bespomoćnost u slučaju kad njih ne bi bilo.

Stvarnost koja izvire iz tih objekata dublja je, prožeta jakim simboličkim nabojem, posebice u objektu nešto većih dimenzija koji predstavlja devet znakova kojima se, u komunikaciji, služe gluhonijemi. Komunikacija je također bitan čimbenik Barišićevih objekata. Znak i simbol poznat je kao prvo sredstvo komunikacije. Možete li zamisliti svijet bez znakova ili simbola? Lijevo, desno, gore, dolje, polukružno, kružno, minus, plus, puta, upitnik, uskličnik...

 – + x = ? !

Drveni objekti Petra Barišića neodoljivo podsjećaju na Lego-kocke s pravilnim rasporedom polja unutar zadanog okvira, postaju tako putokazi, vodilice, pomoć... Svi su objekti bijeli, tako da se čini da je jedini čimbenik skulpture u ovom slučaju igra svjetlosti i sjene koja se naglašeno stvara pri osvjetljenju tih objekata. Volumen koji posjeduju ti radovi snažan je i intenzivan te se nameće kao primarni oblikovni element, dok se prostor stidljivo šulja u pojedinim primjerima. Barišićevi objekti podsjećaju i na šablone iz davnih, gotovo iščezlih tiskara, na grafičke ploče, na one stvari koje nam tek pomažu da dođemo do određenog cilja, svojevrsni, na kraju zaboravljeni i odbačeni, repromaterijal ili poluproizvod. Još je jedna sveobuhvatna činjenica karakteristična za ove radove, a to je univerzalnost prostora i vremena. Naime, točka je svagdje točka, zarez je svagdje zarez, desno je svagdje desno... Točka je danas točka kao što je bila i prije i kao što će biti i u budućnosti. Isto tako i znak skretanja lijevo ili desno. Univerzalnost toga barišićevskoga tipa predstavlja sponu između pismenih i nepismenih, gluhih i onih koji čuju, nijemih i onih koji imaju dar govora... To je zbilja kojom je zaokupljen Petar Barišić.

slikaOva se djela, nadalje, mogu pojednostavnjeno shvatiti kao miješanje pozitiva i negativa. Barišić stvara isti znak kao niski i udubljeni reljef pa se tako, u sjajnoj izmjeni svjetlosti i sjena, njihov oblik mijenja u pozitivnom i negativnom smjeru. Izrazita preciznost kojom Barišić radi te objekte zadivljuje i svaka je moguća greška unaprijed isključena. Znakovi ili značenja koja upotrebljava Barišić opće su poznata i društveno prihvaćena stvar. Pokazivanje smjera ili znakovi na tipkama naših videorekordera ili kasetofona, izvučeni iz konteksta postaju poruka sama za sebe. Poruka koja postaje jedna druga zbilja o kojoj ne razmišljamo, nego je jednostavno koristimo i rabimo, tj. zlorabimo.

Barišić tako u ovim objektima traži isključivo simbole i znakove. Konkretnost i preciznost poruke koja nam je predočena postaje univerzalna u svijesti i podsvijesti. I kada danas opet skrenete lijevo zato što vam je to zapovjedio prometni znak ili prevrtite kasetu na početak pritiskom na tipku koja ima dva trokutića postavljena ulijevo ili niste sigurni treba li napisati dvotočku ili točku-zarez, sjetite se da smo znakovima okruženi i da bi bez njih svijet bio itekako drukčiji. Kakav? Teži...

Marko Kružić

Vijenac 216

216 - 13. lipnja 2002. | Arhiva

Klikni za povratak