Vijenac 216

Ples

Jedno Marije Ščekić

Plesni akordi

Solo predstava sačinjena je stoga od pet dijelova unutar kojih se umjetnica kreće kroz statične pravce dimenzionalne i lebdi suprotstavljenim smjerovima dijagonalne skale istražujući uz bogat i osebujan plesni izraz zakonitosti teorije pokreta Rudolfa Labana

Jedno Marije Ščekić

Plesni akordi

Solo predstava sačinjena je stoga od pet dijelova unutar kojih se umjetnica kreće kroz statične pravce dimenzionalne i lebdi suprotstavljenim smjerovima dijagonalne skale istražujući uz bogat i osebujan plesni izraz zakonitosti teorije pokreta Rudolfa Labana

U trenutku kada bi revni gledatelj ovogodišnjeg plesnog festivala bio na pragu zaključka kako i u umjetnosti izbor čitni poteškoće te nakon nekoliko dana plodnoga festivala kriteriji postaju izmjenjeni (kompleksniji) i nastupa svojevrstan snobizam konzumenta, sedmog dana festivala u kasni večernji sat u Teatru Exit nastup Marije Ščekić ponovo nas je vratio na početak percepcije umjetnosti — čuđenje, otkrivanje i divljenje.

Premijerno izvedena Marijina predstava Jedno izvedena je na glazbu Marijina brata, Zorana Ščekića, a čini je pet stavaka za gudački kvartet nastalih paralelno s rađanjem koreografije i spojenih s plesnim materijalom kratko prije premijerne izvedbe.

Solo predstava sačinjena je stoga od pet dijelova unutar kojih se umjetnica kreće kroz statične pravce dimenzionalne i lebdi suprotstavljenim smjerovima dijagonalne skale istražujući uz bogat i osebujan plesni izraz zakonitosti teorije pokreta Rudolfa Labana.

Jedini scenski element jest ikosaedar u lijevom dijelu pozornice koji umjetnici služi kao kulisa, a stručnoj publici paradigma ili okvir preciznoga plesnog štiva.

Marija se, crtajući obrise Labanovih ploha, skala i planova, s lakoćom poigrava i najzahtjevnijim prijelazima između točaka pojedinog plana, horizontalnog, vertikalnog i sagitalnog, gdje za horizontalnu plohu, primjerice, odabire kretnje na podu stvarajući prelijepe i vrlo kompleksne plesne akorde.

Peti dio jest finale kada umjetnica ulazi u ikosaedar i laganim pokretima još jednom ispraća prostorne pravce prenoseći svoje tijelo u zadanu formu i dajući pokretima geometrijski okvir.

Gledatelj opterećen čitljivim dramskim utočištem ostat će možda žedan konkretne osnovne plesne priče, no nije li traganje za savršenom formom u koju umjetnik smješta plesni sadržaj (traganje što ga je još davne 1900. započeo R. Laban), i istraživanje kinesfere — neposrednoga prostora što okružuje ljudsko tijelo — dostatan umjetnički izričaj?

Jest, stoga je i solo — najzahtjevnija i najčišća plesna forma — logičan izbor mlade plesne umjetnice, spremne da tom izazovu u potpunosti odgovori!

Persen

Smirujuće djelovanje igre

Iskoračivši ka plesnom teatru, Janeva se smjelo igra simbolima, svjetlom i govorom, te ponekad i zapleše

Persen (biljni lijek za smirenje s blagim djelovanjem) naslov je novog plesnoga komada skupine Bad.co što ga potpisuje mlada zagrebačka koreografkinja Aleksandra Janeva. Kako je nastao za njezina boravka u Luksemburgu, u predstavi zajedno s Janevom gostuju inozemni plesači Gabriel Castillo, Nico Delpy, Markus Karner, Francisko Moreira, i Cristina Numa.

Persen je vesela i duhovita predstava puna neobičnih plesnih ukrasa i dijelom improvizacija. Iskoračivši ka plesnom teatru, Janeva se smjelo igra simbolima, svjetlom i govorom, te ponekad i zapleše. Neformalni razgovor s publikom na početku, gola tijela u dnu pozornice, nemirni titraji i individualne improvizacije pojedinih plesača (koji će, pretpostavljamo, tek naknadno uzeti Persen) te osobni sukobi sa svijetom svakog od njih — slika su modernoga nesavršenog svijeta i vremena, što je umjetnicu vjerojatno i potaknulo da u tom kovitlacu potraži/ponudi pomoć — Persen.

Jednostavna scenografije (klupa, šator) te moderna elektronska glazba Marca Sautera podcrtavaju okvir kaosa što nas okružuje. Plesači kao da lutaju i taže suglasje u disharmoniji oko nas, a pokret smirujućim djelovanjem na trenutke taj kaos umanjuje. Persen je dinamična suvremena priča ispričana na više jezika, od kojih je jezik tijela najgovorljiviji izraz osebujnoga svijeta pojedinca.

Ulaskom u svijet novoga teatra Janeva je još jednom pokazala kako dobro vlada pokretom te se njime poigrala u kompleksnijem dramskom okviru. Koliko je u tome uspjela, ovisi prije svega o naklonosti gledatelja pojedinoj formi. Svi oni koji vole Janevu plesača zacijelo su za trajanja predstave nestrpljivo čekali da zapleše...

Janeva je u ovom komadu učinila više od toga.

Olivera Međugorac

Vijenac 216

216 - 13. lipnja 2002. | Arhiva

Klikni za povratak