Obilje na sjeveru

Obilje na sjeveru

Već treću godinu održavaju se istodobno pod jednim krovom tri sajma, koja pokrivaju umjetnost u rasponu od dvije tisuće godina. Najstariji je Sajam antikviteta, slijedi Sajam antikvarijata, te ove godine po treći put onaj najmlađi (proljetni) ART COLOGNE, koji privlači najveći broj publike svih uzrasta

Sajmove je ove godine vidjelo 32 000 posjetitelja. Osim domaće publike, bilo je posjetitelja i kupaca iz obližnje Belgije i Nizozemske, ali i iz Sjedinjenih Država. Sva tri sajma imala su atraktivne ponude.

— Pedeset antikvarijata nudilo je rijetke knjige, grafike, zemljopisne karte. Mnogi antikvari koncentrirali su se samo na jednu temu. Antikvarijat Beim Steinernen Kreuz (Bremen) jedva se mogao spasiti od interesenata. Njegova je tema bio Max Ernst. Rasprodao je navodno u trenu. Nudio je: »Ręve d’une petite fille qui voulut entrer au Carmel«, priču o snu jedne djevojčice, čija je želja stupiti u samostan karmelićanki. Zajedničko djelo Maxa Ernsta i Dorothee Tanning Oiseaux en Péril prodano je za 22 000 eura, a pjesme Hansa Arpa Weißt du schwarzt du s Ernstovim ilustracijama promijenile su vlasnika za 4500 eura. Unatoč uspjehu, ostaje otvoreno pitanje, kako doći do svježe robe?

Antikvar Eckert, također iz Bremena, imao je uspjeha sa satiričkim radničkim novinama »Der Knueppel«. Izdavači, toga 1925. zabranjena mjesečnika bili su Georg Grosz i John Heartfield.

Dva posebna broja, Die rote Granate i Der Gummiknuepel prodani su za 6500 eura. Altstadt Atquariat iz Freiburga prodao je prvo izdanje Romantičnih pjesama Hermanna Hessea, najprevođenijega njemačkog autora, za 1100 eura.

Na gastronomiju se specijalizirala Antica Libreria Cappelli iz Bologne, koja je nudila najvažniju renesansnu kuharicu Il Trinciante Vincenza Cervia uz cijenu od 15 000 eura.

Na tom kratkom sajmu moglo se naći i vrlo lijepih Piranesijevih velikih grafičkih listova. Njegova Veduta interna dell’Atrio del Portico di Ottavia prodana je za 1430 eura. Raritetna izdanja ranijih stoljeća također su dobro prodavana. Antikvari su bili u prvome redu zadovoljni stranim kupcima. Kistner iz Nürnberga našao je interesente za prvo izdanje na latinskom jeziku slavne Schedelsche Weltchronik, Nürnberg, 1486, za 46 000 eura.

Da je sve teže nabaviti stare knjige, grafike, zemljovide... potvrdio je također njujorški antikvarijat Lame Duck Books. U Köln je doputovao s namjerom da u prvome redu kontaktira kolege i od njih kupi robu! Taj najkraći i najmanji sajam održan je u prizemlju u neposrednom susjedstvu najmlađeg sajma Kunstkoeln/Artcologne i profitirao je od njega, barem što se publike tiče.

Intrigantni predmeti!

Proljetni Artcologne naime, kao i njegov mnogo veći i mnogo stariji brat pravi je magnet za posjetitelje svih uzrasta. Zrači optimizmom, ugodnom atmosferom, opuštenošću. Održan je ove godine po treći put i zahvaljujući upravo tom sajmu na vernisažu je bilo 14 000 ljudi. Internacionalne edicije, art brut, umjetnost i fotografija nakon 1980, težišta su ovoga sajma. Uz to su priređene posebne izložbe, primjerice One Man Show Sigmara Polkea, dobitnika nagrade Kunstkoeln u iznosu od 10 000 eura.

Ta nagrada dodjeljuje se umjetnicima zaslužnima za izvanredan prinos grafičkoj umjetnosti. Velika izložba bila je posvećena art brut-umjetniku Augustu Walli (1936-2001). Talent tog austrijskog umjetnika otkriva psihijatar Leo Navratil, koji mu organizira prvu, nadasve uspjelu, samostalnu izložbu. Godine 1981. osniva Leo Navratil u svojoj klinici u Guggingu Kuću umjetnika, u kojoj će i Walla provesti dvadeset posljednjih godina života.

Za Art Brut na sajmu zaslužna je galeristica Susanne Zander iz Kölna. Kelnski sajam, zahvaljujući njezinu angažmanu, uspio je staviti vlastite akcente i profilirati se naspram ostalih mjesta. Susanne Zander prodala je jednu sliku Augusta Walle za 20 000 eura.

Dobro su se prodavali radovi nagrađenoga Sigmara Polkea, i to po cijeni od 30 000-40 000 eura. Tražene su bile i slikarski obrađene fotografije Jürgena Klaukea.

Fotografija je dobila stalno mjesto u Kölnu. Izlagalo je 26 galerija specijaliziranih za fotografiju. Ovogodišnje je iznenađenje bila izložba arhitektonske fotografije na najvišoj razini iz još do sada nedovoljno poznatog arhiva oca i sina Huga (1879-1938) i Karl-Huga Schmülza (1917-1986).

Suzdržanost u kupnji u usporedbi s prošlom godinom tumači se sveopćom krizom svjetske politike te promjenom valute u Europi.

Autohtonost stila i epohe

Najstariji je i najdulje traje Sajam antikviteta. Održava se na prvome katu sajamske dvorane, koja je preuređena u bezbroj malih privremenih muzeja. Svjetlo je prigušeno, atmosfera otmjena. Sajmovi antikviteta u Düsseldorfu i Hannoveru ugasili su se, te su u Njemačkoj preostala samo dva vodeća sajma: Köln i München. Na kelnskom sajmu prevladava pokućstvo (uglavnom barok, klasicizam i bidermajer), ali je i bogata ponuda srebra, porculana, starih raritetnih sagova, skulpture, slikarstva, nakita, umjetnosti Azije i Afrike, primjerci rimske umjetnosti i njihove kopije kasnijih epoha.

Od 130 ovogodišnjih sudionika dvadeset ih je bilo novopridošlih. Stoga su mnogi morali biti odbijeni. U povratnike spada Otto von Mitzlaff, kunsthistoričar i restaurator, trgovac pokućstvom. Prvi put vidjela sam njegov štand prije deset ili petnaest godina i beskrajno se oduševila ponudom, prije svega pokućstva Röntgen slavnoga klasicističkog dizajnera. Tada je za Röntgenov pisaći stol tražio 200 000 njemačkih maraka. Ove godine nudio je raritetni južnonjemački stalak za knjige uz cijenu od 23 000 eura i komodu iz Dresdena iz sredine 18. stoljeća za 40 000 eura.

Specijalist za srebro Matzke nudila je s uspjehom englesko srebro. Dva srebrna objekta prodala je Gradskoj umjetničkoj zbirci u Augsburgu. Pokućstvo bečke moderne nudio je Kovač iz Beča. Prodao je stolac — rad Adolfa Loosa (1899) za 4500 eura, dok je za Thonetove fotelje tražio po komadu 52 000 eura. Kao i svake godine, postojala je lista s preporukom za mlade kolekcionare. Donji je limit bio između 200-300 eura.

Procvat slikarske ponude

Vlada mišljenje da se u doba teških gospodarskih previranja najviše isplati ulagati u umjetnost. Tako je na ovom sajmu bilo vrlo dobro zastupljeno slikarstvo 19. i 20. stoljeća. Serge Poliakoff vrlo je dobro prodavan za šesteroznamenkaste brojke, kao i Emil Nolde i Karl Hofer. Tri slike münchenske škole (19. stoljeće) prodane su svaka za po 50 000 eura. Boisserie — galerija iz Kölna, od 1996. predstavlja na sajmu

samostalnim izložbama originalnu grafiku slavnih umjetnika. Nakon Chagalla, Picassa, Braquea, Miróa, Max Ernsta, ove godine bilo je izloženo i ponuđeno na prodaju četrdeset bakroreza, litografija i crteža H. Matissea. Radovi dvadesetih i tridesetih godina koje su nudili, nalazili su se nekada u zbirci legendarnog francuskog kolekcionara Henrija M. Petieta (1894-1980) i zbirci Kahnweiler. Izložena je bila i kompletna Suite Apollinaire iz 1952. U svojim grafikama Matisse daje prednost ženskim portretima i aktovima. Cijene su se kretale od 3 800 do 37 500 eura, a vjerojatno i više. Trgovci umjetninama posljednjih su godina postali prilično suzdržani kada se govori o cijenama i prodaji (porezni ured!). Najskuplja slika sajma bila je osrednje djelo Pabla Picassa iz njegove ružičaste faze: La Couseuse, 1906, gvaš na kartonu uz cijenu od pet milijuna eura! Nudio je tu sliku Salis&Vertes iz Salzburga, koji je ovaj put bio prvi put u Kölnu. Uvjerljivija su bila djela Chagalla (Clown, 1975, za 1,5 milijuna eura), Bonnardov pejzaž iz 1939. (780 000 eura), Max Ernst (145 000) ili akvarel Miróa (100 000 eura), koja je također nudio na prodaju.

Beck&Ebeling (Düsseldorf, New York) nudio je ranog, tamnog Van Gogha uz cijenu od 2,1 milijun eura. To djelo (Chaumi#res sous les arbres, 1885) bilo je godinama izloženo u County Museum u Los Angelesu. Uspjeha je imao s prodajom slika Williama Straubea (1871-1954). Za ljubitelje ekspresionizma taj je slikar pravo otkriće, a osim toga (još) jeftin. William Straube ponovno je otkriven na velikoj izložbi Rajnski ekspresionizam. August Macke i njegovi prijatelji slikari održanoj 1979. u Bonnu. Devedesetih je slijedila monografija tog umjetnika, a posljednjih godina održane su njegove samostalne izložbe. Kunsthistoričari se sve više bave tim majstorom crteža (pastel i kreda). Galerija Beck&Ebeling uspjela je prodati velik broj njegovih radova uz cijenu od 1 500-3 000 eura.

Azijska i afrička umjetnost redovito je dobro reprezentirana, te na Sajmu ima stalnu publiku i kupce. Jedan od najuglednijih galerista je Peter Hardt (Radevormwald). Danas se ubraja u vodeće europske trgovine azijatskom umjetnošću, a po savjet mu dolaze privatni kolekcionari i muzeji. P. Hardt nudi umjetnost Tibeta, Nepala, Burme, Tajlanda i Indije od 8. do 18. stoljeća. Posebna izložba pod naslovom Köln-Ostrogon-Köln posvećena je sakralnoj umjetnosti iz mađarskog Muzeja u Ostrogonu (Esztergom). Mađari su iskoristili priliku i u katalogu opširno predstavili svoj muzej i njegovu povijest, kao i veze između Kölna i Ostrogona. U Kölnu su naime prije sto pedeset godina nabavljena mnoga umjetnička djela, koja se danas nalaze u tom mađarskom gradu. Tom muzeju koristila je i uspješna akcija Rajnskog udruženja trgovaca umjetninama, koji su uz minimalnu naplatu davali ekspertize donesenih predmeta. Na taj način mogli su muzeju-gostu darovati 5000 eura.

Ljiljana Fabricius-Ivšić