Mladi Julije Cezar prekrasna glasa

Mladi Julije Cezar prekrasna glasa

Kopenhagen Početkom svibnja, Opera u Kopenhagenu priredila je izvedbu Händelove opere Julije Cezar ugošćujući u naslovnoj ulozi Andreasa Scholla. Budući da se Schollovo ime rijetko pojavljuje u opernim ulogama, kritičari su sa znatiželjom posjetili Kopenhagen. Scholl nije razočarao. Dapače, njegove savršene kolorature i muzikalno fraziranje recitativa, kao da je riječ o arijama, oduševile su posjetioce. Jedino što mu je nedostajalo bilo je iskustvo koje bi mu omogućilo da uloga ne vlada njime, nego on ulogom. No, pred Schollom je vrijeme koje će on sasvim sigurno znati iskoristiti. U ovoj izvedbi Julija Cezara zanimljivo je bilo to što iz opere nisu bile izbačene arije koje se obično izbacuju. Zbog toga je izvedba trajala četiri i pol sata, ali se isplatilo čuti kako je Händel uživao skladajući svaki pojedini glazbeni broj. Osim Händela i Scholla, pohvaljeni su svi solisti (Inger Dam-Jensen, Palle Knudsen, Tuva Semmingsen, Christopher Robson), a i dirigent Lars Ulrik Mortensen koji je dirigirao orkestrom Concerto Copenhagen, specijaliziranim za djela tog razdoblja.

Loše umjetničko vodstvo upropastilo operu

Moskva Novaja opera u Moskvi 21. svibnja 2002. ponovno je prikazala operu I due Foscari G. Verdija. Po završetku opere kritičar Neil McGowan izašao je iz kazališta s potpuno oprečnim dojmovima. Naime, glazbeni dio posla obavljen je sjajno. Vidjelo se da je dirigent Evgenij Samoilov dugo i pozorno pripremao ansambl, da se zborovođa Viktor Kuraev jednako pozorno posvetio zboru, a i solisti su u pjevačkom dijelu bili izvrsni. Misli se, naravno, na Alexandera Bogdanova u ulozi mladog Foscarija, na Elviru Khokholovu u ulozi Lucretije Foscari, Anatolija Grigorijeva u ulozi Dogea Foscarija i ostalih. No, svi koji su se pojavili na pozornici osjetili su problem nedostatka umjetničkog vodstva. Kostimi su bili komični, a jedina scenografija bile su crne stube. Scenograf i kostimograf Vikor Gerasimenko posve je podbacio. No, to nije bilo najstrašnije. Najstrašniji je bio rad umjetničkog direktora Valerija Rakua, kojega je grijeh bilo tako nazvati. Jer, zbor je statično postavljen na scenu pod pravim kutem i odavde se nije micao, a solistima očito nisu dane nikakve upute o kretanjima po sceni. Zgrožen, McGowan je poručio Novoj operi da se treba razmisliti o smjeru kamo ide, jer je operu bilo najzanimljivije slušati zatvorenih očiju. U suprotnom, gledatelj je mogao doći u napast da zaspi od dosade.

Bijesni orkestar i loša produkcija

Glyndebourne Izvedba Gluckove Ifigenije na Aulidi u kazalištu u Glyndebournu početkom svibnja dočekana je s velikim oprezom kritičara, koji nisu navikli na dobre premijere u ovom kazalištu. No, ako se izuzmu problemi s produkcijom (režija Grahama Vicka već je neko vrijeme na lošem glasu), Ifigenija je iznenadila. Ivor Bolton čvrsto je dirigirao orkestrom Orchestra of Age of Enlightement, a orkestar ga je samouvjereno slijedio. Bolton je, međutim, odlučio maksimalno istaknuti dramu, pa je zadržavao brzi tempo i visoku razinu dinamike zanemarujući pritom konvencionalne barijere između arije, ariosa i recitativa. Polazeći od postavke da svatko ima pravo na vlastitu interpretaciju, kritičar Rupert Christiansen nije mu to previše zamjerio. Odnosno, nije mu zamjerio tako dugo dok bijesni trk orkestra nije prekrivao pjevače. Tako se Katarina Karnéus kao Klitemnestra u drugom činu jednostavno utopila u orkestralnom bijesu koji je divljao oko nje, a i Veronica Cangemi u ulozi njezine kćeri Ifigenije češće se borila s orkestrom nego što se bavila vlastitom interpretacijom. Inače, pjevačke su uloge bile izvrsne, posebice ona koju su ponudili Gerald Finley kao Agamemnon i Karnéus kao njegova supruga Klitemnestra. I zbor se odlično držao — bio je discipliniran, precizan i ostavljao je dojam cjelovitosti. Sve u svemu, izvedba bi bila odlična da nije bilo Grahama Vicka, koji je svojom produkcijom ponovno naveo i publiku i kritičare da se prime za glavu.

Dobitnici nagrada Tony

New York Dodjela nagrada Tony održana je u nedjelju, 2. lipnja 2002. Evo nekih pobjednika na području mjuzikla: Za najbolji mjuzikl izabran je (očekivano) Thoroughly Modern Millie, a za najbolju obnovu mjuzikla Into the Woods. Najbolja glavna glumica u mjuziklu je Sutton Foster u Thoroughly Modern Millie, a najbolji je glumac John Lightgow u mjuziklu Sweet Smell of Success. Najbolji redatelj mjuzikla je John Rando za mjuzikl Urinetown the Musical. Nagradu za najbolju originalnu partituru dobili su Mark Hollmann (glazba, tekst) i Greg Kotis (tekst) za Urinetown the Musical.

Irena Paulus