Madonna, sklanjaj se tko može

Madonna, sklanjaj se tko može

London Kazališni debi pop-zvijezde Madonne na londonskom West Endu u predstavi Up for Grabs ostat će upamćen kao predstava s najkatastrofalnijim kritikama u londonskim novinama u posljednjih nekoliko godina, a produkcija je na nekoliko mjesta ocijenjena kao — nacionalna sramota. Kritičarske primjedbe i više nego na diletantizam pop-zvijezde odnosile su se na producente koji komercijalnim zahvatima ovakve vrste srozavaju zasluženi ugled britanskog kazališta. Madonnu, a čini se ni producente, kritike nisu osobito uznemirile jer se do ulaznica po cijeni od 37, 50 funti (430 kuna) uopće ne može doći, a redovi ispred kazališta Wyndham najbolje govore o komercijalnom uspjehu predstave. U medijskoj sjeni Madonne prošao je londonski kazališni debi još jedne Amerikanke, Gwyneth Paltrow, koja je zablistala u odličnoj produkciji Auburnova komada Proof u Donmar Warehousu. Kritika je za Gwyneth imala samo riječi hvale, a publika joj je uputila zaslužene ovacije.

Tony za ljubavnu priču o — kozi

New York Edward Albee, nakon gotovo četrdeset godina, dobio je opet Tonyja, najveću američku kazališnu nagradu za scensko dostignuće na Broadwayu. The Goat, or Who Is Sylvia novi je Albeejev uspjeh, a hoće li na svjetskim pozornicama ponoviti uspjeh njegove prethodne drame nagrađene Tonyijem, klasika dvadesetog stoljeća Tko se boji Wirginie Woolf, pokazat će se uskoro. Albee je zahvalio glasačima na iznimnu povjerenju koje dokazuje da je »Broadway spreman gledati dramu o ljubavi«. Naravno, Albee je i dalje sarkastičan: riječ je, naime, o ljubavi čovjeka i — koze! Mary Zimmerman zaslužila je nagradu za najbolju režiju, za Metamorfoze, koje je po Ovidijevom prijedlošku sama i adaptirala. Private Lives Noela Cowarda najbolji je »komad-povratnik« na Broadway, a glavne glumačke nagrade osvojili su Alan Bates (Fortune’s Fool) i Lindsay Duncan (Private Lives). Tonyja za najbolji posebni kazališni događaj osvojila je Elaine Stritch za svoju monodramu Elaine Stritch at Liberty, a njezine su riječi zahvale u izravnu televizijskom prijenosu prekinute — reklamama. To je američko komercijalno kazalište — umjetnost, da, to je lijepo, ali, reklame su novac. Jednodušni zaključak oko ovogodišnje dodjele nagrada zapravo je izvankazališni: scenska umjetnost preživjela je 11. rujna, publika se vratila u kazalište, a s njom i dobri prihodi i nitko zbog toga nije mogao sakriti sreću. Sve ostalo, manje je bitno.

Aristofan na groblju automobila

Siracusa Luca Ronconi predstavio se u starogrčkom otvorenom kazalištu u Siracusi orginalnom produkcijom: spojio je u trilogijsku cjelinu Eshilova Okovanog Prometeja, Euripidove Bakhe i Aristofanove Žabe. Uvijek provokativni i istraživački raspoložen Ronconi vješto je inkorporirao naizgled nespojive žanrove i stvorio predstave koje se događaju u suvremenim prostorima (groblje automobila), a u — antičkom kazalištu. Predstave su izazvale čak i političke polemike, privukle publiku, a kritika je najuspješnijom ocijenila Bakhe, koje raspravljaju o feminizmu i orijentalnim kultovima.

Uspješnice Comedie Française

Pariz Comedie Française, najpoznatije francusko tradicionalno kazalište, na svojoj velikoj sceni na kraju sezone koja traje do sredine srpnja igra naizmjenično tri posljednje premijerne uspješnice: Moliereova Amphytriona, u režiji Anatolija Vasiljeva, adaptaciju Buchnera nazvanu Lenz, Leonce i Lena kod Georga Buchnera u režiji Matthiasa Langhoffa i Hugoov Ruy Blaise u viđenju Brigitte Jaques-Wajeman. Kazalište posvećeno očuvanju dramske baštine, ali na suvremen način, koje je našlo čarobnu formulu u spajanju tradicionalnog i modernog, s uspjehom se bliži kraju još jedne uspješne sezone.

Jasen Boko