Fuzija i konfuzija

Fuzija i konfuzija

Geometrija prostora (kao i geometrija tijela), iako u stalnu narušavanju i ponovnom građenju, matematički je precizna. Ta jasnoća i neodstupanje od preciznosti čak ni u najvećoj brzini uspostavlja se kao jedan od najsnažnijih elemenata rada

Akram Khan, jedna od najtraženijih mladih koreografskih zvijezda svjetske suvremene plesne scene i nezaobilazno ime na svim plesnim festivalima koji drže do svojeg ugleda, paradoksalno sebe ne smješta u suvremeni plesni izraz. Prema vlastitim riječima, on je plesač indijskoga klasičnog plesa kathak, iz kojega je potekao i na čijem suvremenom promišljanju radi. No kao autor suvremenog kathaka, odnosno fuzije suvremenog plesa i kathaka, Akram Khan uspijeva napraviti predstavu koja u potpunosti komunicira na vizualnoj, energetskoj i kazališnoj razini, bez potrebe dodatnih informacija o tome što je kathak i što Khan s njim čini.

Scenom predstave Kaash dominira velika crna praznina/dubina koja se otvara na bijelom platnu u dnu pozornice. Dok publika ulazi, leđima okrenut plesač, odjeven u crno, potpuno mirno stoji ispred crne dubine, polako se stapajući i izranjajući iz nje stvarajući sliku čovjeka i njegove negacije. Kako situacija traje impresivno dugo, publika je prisiljena smiriti se i sudjelovati u tom trajanju.

Ples ipak započinje, sa četiri plesača/plesačice koje u furioznim tempu, u geometrijskim formacijama, osvajaju prostor. Geometrija prostora (kao i geometrija tijela), iako u stalnu narušavanju i ponovnom građenju, matematički je precizna. Ta jasnoća i neodstupanje od preciznosti čak ni u najvećoj brzini uspostavlja se kao jedan od najsnažnijih elemenata rada. Tijela su uspravna, oštra, ponosna. Lica ne odaju promjene. Kontakta među plesačima nema. Odjeveni u crno, pokretom kojim dominiraju detaljno razrađene kretnje ruku (u kojima najočitije vidimo utjecaj indijske tradicije) i stalnom izmjenom mira i nevjerojatne brzine kretanja, plesači se i dalje stapaju i izranjaju iz sveprisutne crne praznine. Atmosfera je napeta, mistična, gotovo ritualna.

Kako se počinjemo navikavati na taj svijet, scena se polako prazni, a nevidljivi glas govori nepovezane rečenice koje počinje s ako — ako počinješ propitivati, počinješ i misliti,, ako počinješ misliti vratit ćeš se na pitanje, ako uzmem treće oko i stavim ga u usta, hoću li vidjeti svoje riječi prije nego ih izgovorim... Nakon teksta, scena ostaje potpuno prazna, glazba zaglušujuća, a crna praznina odjednom oživljava pulsiranjem i potpuno preuzima prostor.

No, svijet se ponovno uspostavlja, prvo solom u manjem prostoru, a zatim i uvođenjem cijele grupe. Predstava završava ponovno s jednim plesačem ispred crne praznine, no ovaj put ruke su raširene, tijelo izvinuto unatrag. Nasuprot snažnoj i moćnoj energiji cijele predstave, kraj odaje ljudsku lomnost, krhkost i pitanje Što ako? Kaash?

Ova predstava zrači integritetom koreografa koji, uz autorsko nadopunjavanje s kiparom Anish Kapoorom i skladateljem Nitin Sawhneyem, uspijeva odmaknuti Kaash iz apstraktnog kretanja i čiste forme te vrlo jasno progovoriti slikom i dramaturgijom predstave o univerzalnim, svevremenim pitanjima o odnosu čovjeka i vječnosti, ništavila i postojanja, vječnih ciklusa razaranja i stvaranja. Unutar toga, kao pobunu protiv vlastite hinduističke tradicije i nedodirljivosti autoriteta te tradicije, Akram Khan uvodi pitanje ako (hindu izraz je Kaash), kao ono pitanje kojim pojedinac na putu vlastite evolucije poništava univerzalnu, tradicionalnu i nepomičnu istinu.

Uvođenje teksta kojim je autor prema vlastitim riječima imao namjeru destruirati uspostavljenu sliku, prije potpuna razaranja, sigurno je najupitnije mjesto predstave. Poetske rečenice uvode dozu pomalo banalne naracije, koja umjesto da razara sliku dovodi do nepotrebna podcrtavanja. No, kako je autor plesač kathaka, a kathak osim plesa sadrži i pričanje priče, uvođenje teksta jedan je od elemenata koji dolazi iz te tradicije. Hoće li uspjeti u potpunosti integrirati i taj element u svoj gotovo besprijekorni plesni izraz, vidjet ćemo u njegovu budućem radu. Imajući u vidu Khanovu napomenu da unatoč brojnim izvedbama i dalje sa svojim plesačima intenzivno radi na predstavi i samokritično smatra da je predstava sada na 60 posto završenosti, vjerujemo da hoće.

Iva Nerina Gattin