Dragocjenost u skladištu!

Dragocjenost u skladištu!

HRT/Orfej Dunja Vejzović u Zagrebu CD Orf 247

Na nedavno održanoj svečanoj predstavi opere Werther Julesa Masseneta u zagrebačkom HNK, u povodu obilježavanja 35. obljetnice umjetničkog rada Dunje Vejzović, promovirana je i kompaktna ploča Dunja Vejzović u Zagrebu, kompilacija njezinih pretežito live-snimaka s koncertne i operne scene. Snimke obuhvaćaju razdoblje od dvadesetak godina i prvorazredni su dokumentarni materijal koji svjedoči o zagrebačkim nastupima Dunje Vejzović u spomenutom razdoblju. Na CD-u je zabilježen i studijski zapis pjesme Ispijte još ovu čašu iz vokalnog ciklusa Bez povratka Brune Bjelinskog, koji je izniman ne samo kao interpretacija nego i kao snimka tonmajstora Matije Brkića, inače najkvalitetnija na ovoj ploči. Tome se približava kvalitet snimke arije Sextusa iz opere La clemenza di Titto tonmajstora Miljenka Dörra. Ta je snimka inače objavljena prije nekoliko godina, na kaseti posvećenoj zagrebačkim izvedbama Mozartovih opera. Na spomenutu kompaktnu ploču Dunje Vejzović uvrštene su i arije iz Bellinijeve Norme, Verdijeva Macbetha i Nabucca, Händelova Xerxesa, Thomasove Mignon te, na kraju, završni prizor iz Salome Richarda Straussa.

To je zacijelo najbolji izbor, što ga je sama umjetnica izdvojila iz postojećeg materijala, tj. tonskih zapisa koji su pratili njezine zagrebačke nastupe. Usprkos ponekim zamjerkama koje idu na račun kvalitete snimaka i konteksta izvedbi (odnosi se to na orkestralnu pratnju Simfonijskog orkestra HRT-a i Zagrebačke filharmonije, premda, istini za volju, treba priznati, oba zvuče bolje nego danas) ova kompaktna ploča Dunje Vejzović bila bi dragocjeni diskografski uradak za svakoga poznavatelja i ljubitelja operne umjetnosti. Jer na toj su ploči, osim spomenute Mozartove arije zabilježeni neki od stvarno velikih trenutaka njezinih zagrebačkih opernih nastupa; primjerice, magistralna interpretacije Abigaille u Verdijevu Nabuccu, predstavljena ovdje recitativom, arijom i cabalettom iz drugog čina. To je vrhunska izvedba u cjelini, za koju je uvelike zaslužan dirigent Miro Belemarić. Snimka je s predstave Nabucca iz 1984. i jedno je od svjedočanstava o posljednjim velikim danima Zagrebačke opere.

S razlogom navodim bila bi, a ne jest dragocjeni diskografski uradak, jer kako stvari stoje (a čini se da promjena što se toga tiče neće biti!), spomenuti CD neće se moći nigdje kupiti, zbog neriješenih problema oko zaštite autorskih prava, vezanih uz 15- -minutni fragment iz Salome Richarda Straussa. Očito nitko ne želi platiti predviđeni novčani iznos, pa će tako na koncu CD Dunja Vejzović u Zagrebu, kao i mnoga druga izdanja aktualne hrvatske oficijelne ozbiljnoglazbene produkcije, najvjerojatnije završiti u skladištu. Razlozi su doduše različiti, a takav je i rezultat, jer za razliku od gomile isfabriciranih kompaktnih ploča s djelima hrvatskih anonimnih skladatelja i interpreta iz druge polovice dvadesetoga stoljeća, ovaj CD Dunje Vejzović — jedini koji je dočekala u domovini za svih dvadesetak godina svoje međunarodne pjevačke karijere — imao bi prođu, ali zato neće biti dostupan!

Hrvatskim poštovateljima umjetnosti Dunje Vejzović ostaje ipak za utjehu niz njezinih antologijskih diskografskih izdanja (za Deutsche Gramophon, EMI i dr.), njezine kreacije od Kundry u Wagnerovu Parsifalu pod ravnanjem Herberta von Karajana, do Marije u Bergovu Wozzecku, kojim je dirigirao Carlos Kleiber, izdanja koja mogu — kako se to voli reći — nabaviti u svakoj boljoj inozemnoj prodavaonici nosača zvuka. CD Dunja Vejzović u Zagrebu ostaje tako više simbol stanja zagrebačke glazbene stvarnosti nego diskografski proizvod, više fantomski uradak za statistiku i protokolarna izvješća nego diskografski projekt ostvaren na radost poštovatelja umjetnosti Dunje Vejzović koji bi se sa zadovoljstvom prisjetili i njezinih velikih zagrebačkih kreacija!

Bosiljka Perić-Kempf