Dragocjeni memoari

Imbro Tkalac, Mladenačke uspomene iz Hrvatske, Gradska knjižnica Ivan Goran Kovačić, Karlovac, Matica hrvatska Karlovac, 2002.

Imbro Ignjatijević pl. Tkalac hrvatski je političar i književnik rođen 1824. u Karlovcu. Kako bi podsjetila na iznimno buran život iznimna pojedinca i istinskog liberala devetnaestog stoljeća, Matica hrvatska u Karlovcu, u suradnji s karlovačkom Gradskom knjižnicom, devedesetu je obljetnicu Tkalčeve smrti obilježila izdavanjem njegova najpoznatijega književnog djela Mladenačke uspomene iz Hrvatske.

Tkalac je Uspomene, prvi put tiskane u Leipzigu 1894, napisao kako bi Nijemce podrobnije informirao o Hrvatskoj i njezinu narodu.

U uvodu knjiga nas nakratko vraća na početak 18. stoljeća u vrijeme Tkalčeva pradjeda koji se svojevoljno odrekao plemstva oženivši se kmetovskom kćeri, da bi potom više prostora bilo posvećeno usponu djeda Štefana od kmetovskoga sina do bogata trgovca. Obiteljska usmena predaja opisuje Štefana kao vrlo temperamentna čovjeka čvrsta stajališta i visokih moralnih načela, što je posebice došlo do izražaja pri odbijanju ponude za grofovsku titulu jer je bila uvjetovana mađarizacijom prezimena. Plemićka titula na kraju je prisilno nametnuta kako bi bila skupo naplaćena od strane cara Franje I. Tkalac nastavlja pisati o svojim roditeljima nižući potom svoja sjećanja, koja, kako napominje u predgovoru, nisu veličanstvena i nemaju namjeru isticati njihova sastavljača, koji je sudjelovao u događajima o kojima govori, nego biti vjerodostojnom predstavom duhovnoga, političkog i društvenog života u Hrvatskoj tijekom triju generacija.

Sentimentalne, romantične, ali i bolne epizode iz najranijeg djetinjstva Tkalac nam predstavlja nevinošću djeteta koje odrasta u ladanjskoj idili roditeljskoga doma okruženo odraslima, te polako otkriva svijet vođeno velikom željom za znanjem. U nježno tkanje Uspomena Tkalac je utkao dosta humora ne izbjegavajući pritom dijelove koji su bili javna tajna njegova vremena, a današnji čitatelj o njima ne može saznati iz povijesnih knjiga (primjerice o očevu bratiću svećeniku koji je imao nebrojeno mnogo djece, kao i o razmaženom sinu zagrebačkog biskupa Alagovića).

U Uspomenama možemo pratiti razvoj nacionalne svijesti u mladog Tkalca, njegov otpor profesorima, koji mu nisu bili intelektualno dorasli, što je rezultiralo prekidom školovanja na karlovačkoj gimnaziji te njegovim odlaskom iz domovine u Graz, gdje je gimnaziju završio. Odlaskom iz Karlovca završavaju Uspomene, a Tkalac će se u Hrvatsku na dulje vrijeme vratiti samo još jednom (1848-1861). Umire u Rimu 1912.

Premda napisane prije više od stoljeća, Mladenačke uspomene iz Hrvatske i danas su zanimljivo štivo te dragocjen prinos razvoju hrvatske memoarske književnosti.

Goran Ivaniš