Vijenac 215

Arhitektura

Godišnja izložba arhitektonskih realizacija u 2001. godini

Zamorna i bezidejna izložba

I ove smo godine zapljusnuti radovima slabe likovnosti. Kuća Lovorka u Vodicama nastavak je proizvodnje obojenih gljivastih nakaza kao ilustracija sve agresivnijeg trenda što rastače hrvatsku obalu

Godišnja izložba arhitektonskih realizacija u 2001. godini

Zamorna i bezidejna izložba

I ove smo godine zapljusnuti radovima slabe likovnosti. Kuća Lovorka u Vodicama nastavak je proizvodnje obojenih gljivastih nakaza kao ilustracija sve agresivnijeg trenda što rastače hrvatsku obalu

Na tradicijskoj izložbi hrvatskih arhitekata zastupljena je cijela Hrvatska od Baranje do Dalmacije. Od stambenog niza Mire Dragomanovića u Belom Manastiru do nagrađene poslovno-stambene zgrade Nene Kezića u Splitu. Neno Kezić već godinama proizvodi autorsku arhitekturu visoke kvalitete, pa je posljednja realizacija samo nova ilustracija uvjerljive virtuoznosti. Raduje činjenica da iz Splita, grada opterećena brojnim urbanim nevoljama, dolaze još tri dobre kuće — stambena zgrada Turska kula Ante Kuzmanića, poslovno-stambena građevina Belveder Emila Šverka i Distribucijski centar Tvornice duhana Rovinj Dinka Kovačića.

I Mladen Jošić nudi precizan urbanistički odgovor. Njegova zgrada osmog bloka u Hebrangovu naselju u Slavonskom Brodu linearno je organiziran volumen s naglašenim implatatima za lakšu čitljivost fasade.

Obiteljske pak kuće omogućuju arhitektima najveću slobodu izražaja. Branko Silađin u zagrebačkom Vinecu kontrastira rustiku kamenog podnožja ožbukanoj fasadi i naglašenoj horizontalnoj strehi, a Tomislav Ćurković i Zoran Zidarić vilom Deda u Šestinama hvataju lokalno mjerilo raščlanjujući volumen na odsječke dnevnog boravka, stubišta i prostorija za spavanje. Unutarnjim uređenjem telekomunikacijskog centra zagrebačke Hitne pomoći u Đ orđićevoj ulici i varaždinskog atelijera Perl nastavljaju autorsku solidnost.

Mario Perossa kućom Jež u Lovrečici kraj Poreča nastavlja razvijati temu regijske arhitekture.

Adaptacija obiteljske kuće Zelenjak u Zagrebu Saše Begovića, Silvija Novaka i Tanje Grozdanić znak je osjećaja za moderne materijale, a kuća u Botincu Ante Nikše Bilića zanimljiva je igra volumena.

Apartmani u Barbatu na Rabu Darija Travaša prihvatljivo su rješenje za zadatak koji će se sve učestalije pojavljivati.

Most hrvatskih branitelja u Rijeci Saše Begovića, Silvije Novaka i Tanje Grozdanić pravo je osvježenje na inače zamornoj i bezidejnoj izložbi. S riječkog područja dolazi i solidan rad postrojenja za kondicioniranje vode u Bujonigi Vladimira Grubešića.

Nešto solidnih interijera govori da se recentna strana literatura pozorno prati.

I ove smo godine zapljusnuti radovima slabe likovnosti. Kuća Lovorka u Vodicama nastavak je proizvodnje obojenih gljivastih nakaza kao ilustracija sve agresivnijeg trenda što rastače hrvatsku obalu. Nažalost, ove godine nema nijedne Mc Donaldsove restauracije. Je li to znak posustajanja stranih investicija ili pak trenutačno zatišje? Ipak, da ne ostane i ta rubrika prazna, brinu se kontejneri tvrtke Billa. Autorica koja je već takvo nešto napravila u zagrebačkoj Dubravi i Remetincu sada realizacijom na obali pokazuje kako su oni univerzalni proizvod.

Ako pogledamo trgovačke centre u Austriji, uočavamo da je i tu moguće napraviti pomake.

Listu banalnosti zatvaraju poslovna građevina Honda u Rijeci, centar Buzin i sjedište Mercedesa u Zagrebu. Nakon Importanne galerije, tzv. urbanih vila u Kvintičkoj ulici, Buzin i Mercedes logičan su nastavak proizvodnje jeftinog kiča u obiteljskoj radionici. Kada analiziramo primjerice projekt arhitekta Klausa Kade za austrijski Mercedes Benz, onda nam je jasan sav jad i bijeda domaćeg rješenja. Dakako, u Hrvatskoj vrijede drukčiji kriteriji.

Adaptacija šalterske dvorane zagrebačke središnje pošte po opsegu je najveći interijerski rad. No, ne i neproblematičan. Čudno i provizorno djeluju usitnjene, stožaste i ekscentrično o zgužvanu špagu obješene svjetiljke u inače svečanom i aksijalnom prostoru. Inzistiranje autora na hinjenoj aksijalnosti uočljiva je iz kuta fotografiranja. Distorzija ipak treba drukčije izgledati. Osim toga ista nakupina svjetiljki postavljena u niše između stupova, lijevo od ulaza suviše ornamentalno djeluje i unosi nemir u već razigrane plohe stropova i niša. Stakleni pultovi u sredini dvorane djeluju mrtvo i ukočeno, a adiranje šalterskih vertikala nespretno zaokružuje ugao.

Za nagrađeni rad i previše početničkih grešaka.

Toni Bešlić

Vijenac 215

215 - 30. svibnja 2002. | Arhiva

Klikni za povratak