Zaboravljena bojišta

Zaboravljena bojišta

Full Metal Jacket, SAD/Velika Britanija, 1987, r. Stanley Kubrick, ul. Matthew Modine, Vincent D’Onofrio, Arliss Howard, Adam Baldwin, Lee Ermey

Prvi igrani film Stanleyja Kubricka zvao se Strah i žudnja i bavio se — navodno — vodom vojnika izgubljenom na ratištu. Kažem navodno, jer se Kubrick s vremenom postidio filma i povukao ga, tako da su vrlo malobrojni oni koji su ga vidjeli. U svakom slučaju, Kubrick se s vremenom vraćao motivu koji nije bio kadar uspješno razložiti kao mladić. Njegov prvi visokobudžetni rat, Staze slave, bio je posvećen skupini vojnika koje vlastito zapovjedništvo osudi zbog tuđe pogreške, dok Redmond Barry u Barryju Lyndonu socijalni uspon započne kao vojnik koji izgubi najboljega prijatelja tijekom jednog »okršaja koji nije zabilježen ni u jednoj povijesnoj knjizi, premda je bio posve dojmljiv onima koji su u njemu sudjelovali«.

Opreka osobnog iskustva i načina na koje ono biva pamćeno i tumačeno Kubrickova je autorska opsesija: gotovo svaki njegov film može se podvesti pod djelovanje te dinamike. Rat svojom prirodom dovodi svaku opreku do stanja visoka intenziteta, pa nije čudno što je on najzastupljeniji motiv Kubrickova opusa. Rimski ratovi u Spartaku, Sedmogodišnji rat u Lyndonu, Prvi svjetski u Stazama, hladni u Dr. Strangeloveu i 2001. — svi su oni ipak bili uklopljeni u matricu ostalih Kubrickovih preokupacija. Full Metal Jacket jedini je redateljev film posvećen isključivo djelovanju najstrašnijeg ratnog stroja: dehumaniziranog čovjeka.

Kalibar 7,62

Naslov se odnosi na osobinu metaka koju Ženevska konvencija smatra humanom: tane se nalazi u metalnoj ovojnici koja ga sprečava da se razleti pri ulasku u tkivo, čime nanosi manje ozljede. Svatko tko je bio vojnik zna da je taj problem lako riješiti: vrh zrna rasiječete u križ i lako dobijete rasprskavajući metak. Humanost je, općenito, ljudska osobina koju je u uniformi najlakše ignorirati.

Jacket to vrlo opipljivo predočava već uvodnim kadrovima: skupini regruta striže se kosa uza zvuke američke budnice Hello Vietnam. Sve je već jasno: od teze o gubitku individualnosti, preko konkretnog rata o kojem film priča, do socijalnog konteksta spomenutih regruta. Za razliku od Olivera Stonea, Kubrick ne prikazuje vijetnamske vojnike kao obožavatelje marihuane koji slušaju Hendrixa i Doorse. Regrut je u svakom ratu daleko slabije uključen u duh vremena i daleko prijemčiviji za sve oblike propagande.

Prvih četrdeset minuta ne mičemo se iz baze za obuku marinaca na Parris Islandu, gdje se zbiva inicijalna transformacija ljudi u ratne strojeve. Pod plotunskom paljbom uvreda, psovki i zlostavljanja od strane narednika Hartmanna regruti se uče trpjeti stres i postajati ubojice. Lik koji ćemo pratiti u preostalom dijelu filma, vojnik Joker, jedva da dolazi do izražaja: on Hartmannu kaže da mu je glavna želja postati ubojica, ali mu se i znade usprotiviti, što Hartmann, od kojega inače strepi, uvažava: vojska ne želi robote, nego ubojice koji znaju misliti svojom glavom. Preobrazba, dakle, mora zahvatiti cijelu osobu, ali čini se da je Joker dovoljno čvrst da svejedno zadrži individualnost.

Središte Kubrickove pozornosti ipak je usmjereno na vojnika Leonarda, ne odveć bistra, gojazna i nespretna, kojega Hartmann uzima na pik. Leonardovu je muku strašno gledati, čak i ako niste sami prošli takvo što. Tek nakon dva mjeseca svoje vojne pasije, on će u sebi otkriti vještinu koju će Hartmann cijeniti — gađanje iz puške. No njegova će psiha, nepovratno uništena, tu vrlinu moći upotrijebiti samo na jedan način. Brutalan, sjajno režiran i beskompromisan, taj uvodni dio najčešće je citiran kao najbolji u filmu, premda je sve njegove implikacije nemoguće uvidjeti bez šire cjeline.

Prostitucija i propaganda

Jokera zatim zatječemo u Da Nangu, u Vijetnamu, u segmentu filma omeđena dvama susretima vojnika s prostitutkama. Hartmann je svojim regrutima silom usadio shvaćanje da je puška jedina žena u njihovu životu, a penis njihovo ključno oružje. Kad se, tako, među njima pojavi živa žena, ona više neće značiti mogućnost kratkotrajna iskupljenja, kao u završnom prizoru Staza slave: bit će doživljena isključivo kao objekt, kao prilika za iskušavanje ključnog oružja. Spolni i ubilački nagon praktički su zamijenili mjesta.

Joker, inače, opet ima kosu i dobro je situiran kao dopisnik propagandnog časopisa, te se doima kao da je zadržao individualnost. Dovoljno je drzak prema nadređenima, dovoljno ironičan i prema sebi i prema ratu, da se čini kako imamo protagonista koji neće dopustiti da prođe kao Leonard. Čak i kad ga ofenziva Tet baci na bojišnicu, u grad Hue, Joker će susresti Cowboya, kolegu s Parris Islanda, te nastaviti lakonski gledati na rat; nikoga neće zabrinjavati što su nadimci kojima se služe oni koje im je nadjenuo Hartmann. Izjava da želi biti ubojica sad je tek šala ispisana na njegovoj kacigi, postavljena u kontekst bedžom sa znakom mira. Jokerov karakter sad predstavlja full metal jacket, koji mu omogućava saživljavanje s ulogom vojnika — mehanizam preživljavanja nakon izlaska iz sterilne maternice Parris Islanda i odlaska u rat, koji je, Jokeru se čini, moguće psihički preživjeti.

Snajper

Stjecajem okolnosti, Joker će biti s Cowboyevim vodom kad ovaj ode u čišćenje predgrađa Huea. (Usput, film prikazuje vijetnamski rat mahom kao urbani sukob, što u dobroj mjeri odgovara činjenicama. Hollywood je bio taj koji je uveo džunglu kao neodvojiv dio vijetnamske ikonografije.) Joker će se ondje suočiti s konačnom kušnjom. Ako su interpretacijske forme koje mu je sustav nametao još i bile prevladavane snagom njegova karaktera prije suočavanja s potrebom da zaista postane ubojica, Joker će prilikom tog suočavanja s »dvojnošću čovjeka, jungovskim principom«, kako ga je sâm opisao, postupiti kao vojnik.

Kubrickova vještina primarno leži u tome što se Jokerov postupak unutar konteksta prethodnih dviju cjelina čini jedinim mogućim. Situacija, pak, ne može biti predstavljena čak ni kao jedna od zaboravljenih bitaka rata: neprijatelj koji će sustavno desetkovati Jokerov vod jedan je jedini snajper — pa čak ni snajper, nego običan vojnik s kalašnjikovom — pa čak ni vojnik, nego žena.

Sve je bilo tako jednostavno dok je rat bio samo muška stvar s jednostavnim odgovorom na sva pitanja spolnosti i morala. Snajperist je zaslužio smrt, prema zakonima bojišta i zakonima djelovanja u grupi. Joker je pritisku kolega pristao jednom ranije, kad je valjalo kazniti Leonarda. Taj je tad posve izgubio vjeru u svoje bližnje. U trenutku kad Joker povlači okidač i ubija snajperisticu, on i sâm posve gubi doticaj s mogućnošću da postupa izvan parametara koje mu je sustav usadio na institucionalnoj, ali i interpersonalnoj razini. Na ključnome bojištu, onom ljudskom, onom u sebi samome, Joker biva poražen. Dok on i njegovi suborci koračaju u mrak s infantilnom ratničkom pjesmom na usnama, Full Metal Jacket gubi i posljednji tračak pouzdanja u humanost.

Vladimir C. Sever