Warhol iz našeg sokaka

Warhol iz našeg sokaka

Željko Badurina, uzimajući celebrity kao jednostavno poznatu osobu, napravio je izbor osoba koje su mu poslužile za eksperimentiranje pojma (lokalnog) kriterija popularnosti i općenito glamura na domaćoj društvenoj skali

Postaje li se slavnim tek kada vas Andy Warhol portretira? Je li to potvrda popularnosti i slave? Warholovi portreti, jarkih i čistih boja, Marilyn Monroe, Elvisa Presleya, Elizabeth Taylor i mnogih drugih pripadnika društvene elite Amerike njegova doba poslužile su umjetniku Željku Badurini kao neka vrsta readymadea. Točnije, autor je za svoju seriju preuzeo Warholov način tretmana fotografije i njezine dalje kolorističke manipulacije. Kao lajtmotiv odabrao je Warholovu tipičnu izjavu: »Everything repeats itself. It’s amazing that everybody thinks everything is new, but it’s all repeat.« Poznato je i to da je Andy Warhol izradio mnoge serije naručenih portreta, a osobe koje se mogu danas vidjeti na njima posjećivale su njegov atelijer Tvornicu, koji je slovio kao vrlo traženo mjesto u gradu.

U Galeriji Karas tijekom ožujka i travnja bila je postavljena izložba Celebrities umjetnika Željka Badurine (1966) koji tako preuzimajući Warholovu maniru i interpolirajući je u domaći kontekst popularnosti, želi na neki način preispitati plejadu zvijezda, naime lica ljudi koji se gotovo svakodnevno pojavljuju na našim televizijskim ekranima, novinama i časopisima ili čuju na radiju.

Reinterpretiranje Warhola

Željko Badurina umjetnik je koji razmišlja i radi u serijama različitih medija i materijala.

Andy Warhol već kao dječak zadivljen je svijetom glamura i filmskih zvijezda, čije je nebrojene članke i fotografije sakupljao godinama i poslije ih koristio kao predloške za svoja djela, te kao dijete provodi sate i sate gledajući reklame i čitajući stripove. Ono što je vjerojatno zaintrigiralo poklonike Warholove umjetnosti činjenica je da se koristio ikonografijom koja je bila bliska i poznata svima, pa nas je tako smještala pod isti nazivnik, jer smo svi mi kao pripadnici suvremenoga društva obasuti velikom količinom fotografija, fotografskih slika, kadrovima, reklamama i jumbo-plakatima, jednom (moćnom) riječju — medijima. Ne treba zaboraviti koliku je važnost u cijeloj priči imala fotografija i njezin razvoj u posljednjih sto pedeset godina, te eksploziju fotografskih slika kojom smo danas okruženi. No Warholova djela bila su likovne činjenice bez komentara suvremenog društva premda se bavio upravo zvijezdama, umjetnicima i glazbenicima koji su obilježili negovo doba. Kao što je Warhol jednom izjavio da »umjetnik pop-arta stvara djela koja svatko tko šeće Broadwayem može prepoznati u djeliću sekunde«.

Željko Badurina, uzimajući celebrity kao jednostavno poznatu osobu, napravio je izbor osoba koje su mu poslužile za eksperimentiranje pojma (lokalnog) kriterija popularnosti i općenito glamura na domaćoj društvenoj skali: Severina, Janica Kostelić, Oliver Dragojević, Vlatka Pokos, a naslov djela također simuliranju Warholov način — Orange Josipa, Blue Ljupka, Light Green Duško. Samim izborom ličnosti koje smatra dovoljno karizmatičnima i popularnim da bi se našle na slikarskom platnu autor je dao svoj komentar. Premda smo daleko od svijeta glamura koji puni stranice i ekrane suvremenih medija, pokušaj njegove implementacije u našu sredinu ne prolazi bez ironije, premda se Badurinini portreti doimaju dobro i efektno.

Postupak rada na slici sastoji se od preuzimanja fotografije subjekta iz novina, računalne obrade i ink-jeta na platnu. Što se tiče samog prostora Galerije Karas, kvadratični komadi Badurine dorasli su njezinim bijelim zidovima, te su se dobro uklopili i funkcionirali kao cjelina.

Iva Brezovečki-Biđin