Više Splita, manje shita

»Vijenac« je 2. svibnja 2002. plemenitim zalaganjem Jelene Hekman, u Prilogu objavio materijale o pripremanom urbanističkom preuređenju Splita na predlošku projekta AFCO. Prilog sadrži i mišljenja o projektu ljudi od struke, političara, zainteresiranih intelektualaca. Kao građanska ekološka grupa, najstarija u Hrvatskoj, uključujemo se u raspravu. Prisutnost ekologa u urbanističkim sporovima legitimno je, a i nužno. Oikos, naime, po svom grčkom korijenu, znači stanište, kuća, dom, zavičaj, domovina. Najdublji je oikos čovjek i njegovo tijelo, a najuzvišeniji kozmos. Ekologija nas upućuje da, jer smo kozmička zvjezdana bića, nikad i ni u čemu ne idemo ispod neke svoje razine i mjere. Današnja popularna ekologija otpada i zagađenja samo je pervertiran oblik svoga pojma te upravo ukazuje na svu dubinu krize čovjeka u civilizaciji koja je zaboravila svoje judeo-kršćansko humanističko poslanje, pretvorivši se u službu lažnim božanstvima moći i novca.

Dakle, projekt AFCO smatramo potpuno neprimjerenim u uređenju stare arhitektonske jezgre grada. On ne dolazi u obzir ni kao materijal s kojim bi se neki novi projekt mogao staviti u plodonosnu stručnu komunikaciju, kako sugeriraju neki sudionici dijaloga. Naime, AFCO nije izvorno arhitektonsko ostvarenje što bi nosilo svojevrsnu individualnu prostornu viziju povezanu s humanističkom porukom prošlosti i budućnosti grada. To je neki kompjutorski uradak neokolonijalističkoga horizonta gdje se mediteranske karakteristike ostvaruju sterilnim mehaničkim citiranjem prošlosti preko nekoliko osnovnih geometrijskih oblika. Afcograd mogao bi se arhitektonski, jednakopravno izgraditi na tisuće i tisuće mjesta diljem kugle zemaljske, i to ne samo uz more već i na kontinentu. Taj projekt ne dopunjuje stvaralački stilistiku zatečenih građevinskih struktura, nego ih, naprotiv, vrlo bezobzirno razgrađuje i, zapravo, uništava. Tako se, naravno, ništi kontinuitet prostornog lika grada kao medija koji povezuje sadašnje generacije s onima prošlim. Split bi na AFCO-način bio svoja vlastita karikatura, ili bolje groteska.

Preoblikovanjem rive Split bi potpuno izgubio urbani identitet, a time bi bila poništena i sama duša »najlipšeg grada na svitu«. Za novcem koji bi se izgubio odustajanjem od projekta ne treba previše žaliti, kako čine tangirani političari iz rasprave. Taj projekt kao privredna projekcija, naime, znači hotelijerstvo s vlasničkim stranim kapitalom, a to je zasigurno najniži oblik participacije u međunarodnom gospodarstvu. Onaj bi AFCO, onda, implicirao zlokobnu simboliku trećeg svijeta — Afrike.

Ostaje još mnogo stvari koje bi trebalo reći da bi se naše ekomišljenje, u datoj prilici, iskazalo u svojoj punini. Ali to na ovom mjestu nije moguće. Zato na kraju, i samima sebi, i Splićanima i svim našim ljudima poručujemo da se saberemo i da sami sebi odgovorimo kuda idemo i kamo želimo stići. Nikako ne bi trebalo da zbog svojih privremenih, kratkoročnih koristi uništimo mogućnost života naše djece i svih generacija koje dolaze. Ne prihvatimo, braćo i sestre, da budemo kanibali.

Za Udrugu Ekološka javnost — Zagreb, predsjednik dr. Franjo Grčević