Utopija i antiutopija

»Diskrepancija«, br. 4, god. 2, Zagreb, 2001.

»Diskrepancija« je studentski časopis za društveno-humanističke teme; izdavač je Klub studenata sociologije sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta, a glavna urednica Petra Rodik. Osim u tiskanom obliku, dostupan je i na Internet stranici. U ovom broju nalazi se pet studentskih radova, dva prijevoda, intervju i nekoliko recenzija. Treba naglasiti da časopis nadilazi uobičajenu kvalitetu ovakvih tiskovina, pa se tek po broju stranica i suradnika može zaključiti kako je riječ o studentskoj publikaciji: radovi imaju UDK-klasifikaciju i podvrgnuti su postupku recenziranja, imaju sažetke na hrvatskom i engleskom, a tu je i vrlo ozbiljno zamišljen naputak suradnicima kakva nemaju ni neke akademske publikacije; među ostalim, redakcija slijedi i šminkerski trend prema kojem se u uopćenim primjerima u tekstu treba ravnopravno služiti zamjenicama ona i on. Također se govori o multidisciplinarnom karakteru časopisa, što je tek dijelom vidljivo u ovom broju. Grafičko oblikovanje i dizajn kvalitetni su.

Od pet izvornih tekstova tri su sociološka istraživanja i analize, a dva su teksta kraće teorijske studije. U sklopu koncepta refleksivne modernizacije Diana Otročak istražuje mjere izloženosti u društvu rizika, konkretnije mjere prevencije side i strategije seksualnog ponašanja povezane s tim problemom. U narednom članku šest autora koristeći metodu upitnika i fokus grupe istražuje probleme i potrebe mladih. Petra Rodik u svom radu problem izbora i oblikovanja oružja pokušava postaviti u njegove društvene, kulturne i psihološke okvire. Bruno Šimleša razmatra rat kao siguran izvor identiteta i izvjesnosti u postmodernom društvu, tj. smatra da rat kreira i intenzivira nacionalni identitet koji pruža stabilni okvir identificiranja. Idući rad istraživanje je o postignućima srednjoškolaca s obzirom na spol i izraženost motiva za postignućem. Prijevodi su ipak najzanimljiviji dio časopisa: tekst Mikea Featherstonea govori o životnom stilu i potrošačkoj kulturi unutar njihova ekonomsko-sociološkog konteksta. U odličnom tekstu Utopija i antiutopija u dvadesetom stoljeću Krishan Kumar analizira utopije u njihovim različitim oblicima: marksistička, književna, feministička, ekotopija, antiutopija... Autora zanima zbog čega je danas utopijska misao odbačena i prezrena, te prokazana kao nevjerodostojna i neprivlačna. Sažimajući dosad rečeno, »Diskrepancija« čitateljima nudi mnogo više od običnoga studentskog lista, stoga ovaj časopis vrijedi uzeti u ruke. No da bi on bio još bolji, trebalo bi više poraditi na njegovu interdisciplinarnom karakteru — u tom slučaju osim studentske populacije mogao bi biti tržišno zanimljiv i širem krugu čitatelja.

Tonči Valentić