Uglazbljeni Tennessee Williams

Uglazbljeni Tennessee Williams

André Previn, A Streetcar Named Desire (Tramvaj zvan žudnja), Arthaus Musik, 165 minuta

Drama Tennesseeja Williamsa Tramvaj zvan žudnja ubraja se među najpopularnije klasike američke literature dvadesetog stoljeća. Praizvedbu na njujorškim pozornicama imala je 1947. godine, a 1951. Elia Kazan snimio je istoimeni film. Prizori i dijalozi Tramvaja sastavni su dio američke, ali i svjetske kulturne memorije. Po libretu Philipa Littella, koji je tek neznatno izmijenio sadržaj Williamsove drame, André Previn skladao je svoju prvu operu od devet slika u tri čina te ravnao njezinom svjetskom praizvedbom 19. rujna 1998. u San Franciscu.

Previnova glazba podređena podcrtavanju psiholoških stanja likova varira u široku spektru emocija od bijesa na granici tonalnosti zbog naglih notnih skokova i promjena u glasnoći do meke romantičnosti s elementima jazza koji diskretno naglašavaju mjesto radnje (New Orleans). Pjevačke dionice, često recitativne s naglascima, kao u normalnom govoru, različitim za svaki lik.

Redatelj Colin Graham realizirao je Tramvaj na tradicionalan način bez većih redateljskih intervencija. Radnja opere odvija se na ulici pred ulazom u stan Kowalskijevih, od kojega stubište vodi prema susjedima iznad njih, u ulaznom dijelu Stellina i Stanlyjeva stana, te u Blanchinoj spavaonici. Brza izmjena mjesta radnje omogućena je smještanjem scenografije na rotirajuću pozornicu. Jedan od vodećih američkih dizajnera, Michael Yeargan, stvorio je pomalo ispranu scenu koja vrlo dobro dočarava poslijeratno siromaštvo i depresiju. Kostimi odgovaraju vremenu radnje, kao i socijalnom statusu likova. U takvoj sredini ističe se elegancija Blanchine odjeće, koja naglašava kako njezino ne-pripadanje tom prostoru tako i svijet iluzija u kojem živi.

Podjela uloga iznimno je uspjela jer osim visoke muzikalnosti i glumačke uvjerljivosti svi protagonisti i fizički odgovaraju likovima koje tumače. Premda će spomen Tramvaja većinu asocirati na Marlona Branda koji je bio filmski Stanley Kowalski, središnji lik opere nije Stanley, nego Blanche DuBois. Američka sopranistica Renee Fleming vrlo je uspjelo dočarala Blanchinu koketnost i nesigurnost, te posebice njezinu mentalnu krhkost, što je kulminiralo u ariji I Can Smell the See Air, u kojoj je u visokim pianissimo notama do izražaja došla raskoš njezina glasa.

Sopranistica Elizabeth Futral vrlo je dobra kao Stella, žena rastrgana između ljubavi prema sestri i suprugu kojeg obožava (I can hardly stand it / When he’s away). Solo dionicu ima i tenor Anthony Dean Griffey koji nastupa u ulozi Mitcha, dok Rodney Gilfry kao Stanley nema solo dionicu, premda je jedan od glavnih likova, no to odgovara Williamsovu književnom predlošku u kojem Stanleyja određuju djela, a ne riječi.

DVD-slika visoke je kvalitete, a dolby-stereo-zvuk pruža nam mogućnost da u potpunosti uživamo u vrhunskoj izvedbi. Operu je moguće pratiti s titlovima na francuskom i njemačkom jeziku. DVD izdanje prati višejezična knjižica s informacijama o skladatelju, djelu i izvođačima.

Goran Ivaniš