Špiode i rećine

Vrlika, monografija, Matica hrvatska Vrlika, Gradsko poglavarstvo Vrlika, 2001.

Na pola puta od Knina do Sinja, okružen planinskim lancima Dinare i Svilaje, ispunjen poljima plavljenim Cetinom i njezinim pritokama, obogaćen prostranim brdskim pašnjacma nalazi se Vrlički kraj. Tim riječima fra Ante Josip Soldo, urednik izdanja, uvodi nas u priču o Vrlici.

Duga je povijest naseljavanja vrličkog kraja. Prvi nalazi potječu iz staroga kamenog doba (30 000 god. pr. Kr.), slijedi potom razdoblje prapovijesne cetinske kulture (između 1900. i 1600. god. pr. Kr.), naseljavanje ilirskog plemena Delmati, koje pokoravaju Rimljani, nakon kojih sa sjevera stižu ratnička plemena, te od sedmog stoljeća nalazimo brojne i vrijedne primjerke starohrvatskih i starokršćanskih spomenika među kojima se posebice ističe crkva Sv. Spasa u Vrh Rici iz 9. ili 10. stoljeća, koja je mjesto našla i na gradskom grbu. Nakon srednjovjekovnih previranja slijedi razdoblje austrijske vlasti. Potkraj 19. stoljeća uspostavljeni su urbanistički obrisi Vrlike, a sve što je poslije građeno nije uvećalo gradske funkcije niti je pridonijelo skladu Mjestašca, kako svoju rodnu Vrliku od dragosti naziva književnik Milan Begović (1876-1948), koji je uz književnika i domoljuba fra Filipa Grabovca (1697-1749) najpoznatiji vrlički sin. Dvadeseto stoljeće prepuno nemira završava povratkom izbjeglih Vrličana na ognjišta nakon Domovinskog rata.

Slika govori više od riječi te joj je u nastavku monografije prepušteno vodeće mjesto. Vrlički krajolici, primjeri graditeljske i tradicijske baštine (grobari u ophodu Velikog petka, filigranske špiode (igle), zlatne rećine (naušnice)). Posebno mjesto posvećeno je narodnoj nošnji, koja u sebi sadrži temeljne osobine starohrvatske kulturne baštine.

Bogato ilustrirana i luksuzno opremljena monografija Vrlika na najbolji nas način upoznaje s prirodnim ljepotama i posebnostima toga kraja.

Goran Ivaniš