Put istraživača

Put istraživača

Prvi susret s Marijom Braut pamtim još iz studentskih dana, iz davnih sedamdesetih godina. Od tada bilježim lijepo zajedništvo koje mi je otkrilo i pojasnilo jedan posve novi svijet. Svijet je to fotografske slike, objektivan i jasan, prepun nijansi svjetla u tami. Bez poznanstva s njom ostao bih za toliko toga zakinut. Ponajprije za svu ljepotu koju nam, već nekoliko desetljeća, otkriva njezina kamera, dopuštajući da u svemu tome uživam, a naročito kada imam sreću da mi autorica, na sebi svojstven način, otkrije i dimenziju u koju često ne uspijevam prodrijeti.

Okom promatrača koji pogledom ponire u bit prizora pred sobom, sažimajući svoju misao i odnos, reducirajući ih na ono bitno, prepoznajemo Mariju Braut uvijek i u svakom trenutku kao duboko mislenu i osjećajnu osobu. Nikada nije ni jednom izložbom dala naslutiti moguću zaokruženost opusa, proširivala ga je uvijek novim izrazima.

Voli Marija Braut mirnoću Gornjeg grada, voli njegove međe, njegove sadržaje, obožava staru gostionicu Pod starim krovovima, sve je to dio nje, dragi prostori koji se kao velika ljubav pojavljuju u objektivu kamere, pitomi i humani, stvarani rukom njihova stanovnika.

Prošla je naša autorica divljenja vrijedan put istraživača. Odvela ju je njezina kamera i dalje od našeg Gornjeg grada i Zagreba. U svom je djelu zahvatila mnoge motive, shvatila njihovu važnost, njihovu ravnopravnost. Stoga se i ne čudim koliko je ta kamera poetična, prepuna različitih raspoloženja, dimenzije iznimnoga, čak i onda kada nam i manje uobičajene situacije pretvara u razumljive i bliske slike.

Zdenko Kuzmić

Marija Braut rođena je 1929. u Celju. Fotografijom se bavi od godine 1967. Bila je učenica, a poslije i suradnica velikoga hrvatskog majstora fotografije Toše Dabca (1967-1970). Član je ULUPUH-a od godine 1969.

Fotografijom se bavi kao samostalna umjetnica. Izlagala je na brojnim izložbama te dobila mnoga priznanja. Redovito izlaže na Zagrebačkom salonu i na zajedničkim izložbama ULUPUH-a.

Prvu samostalnu izložbu fotografije održala je već godine 1969. u zagrebačkoj galeriji Studentskog centra. Od tada do današnjih dana održala je više od trideset samostalnih izložbi fotografije u Zagrebu i drugim gradovima (Split, Dubrovnik, Maribor, Ljubljana i dr.), da bi godine 2001. u Muzejskom prostoru Klovićevi dvori u Zagrebu održala veliku životnu retrospektivnu izložbu fotografije, kojom se trajno i konačno kao veliko ime ubilježila u povijest hrvatske fotografije.

Dobitnica je Nagrade grada Zagreba za godinu 1972.

Autorica je vlastitih monografija Zagreb — moj grad tiskane 1986. i Dubrovnik — jedno lice rata iz godine 1992.

Dobitnica je nagrade Tošo Dabac, Fotokluba Zagreb za godinu 1995.

Surađuje u dnevnim listovima, časopisima i revijama. Sudjeluje u opremanju kataloga likovnih umjetnika i u drugim publikacijama.

Živi i radi u Zagrebu.

Vladko Lozić