Plansko glavinjanje

Ono što si vidio i čuo opet podijelilo nas je na vjernike i nevjernike. Situacija u kojoj nam netko fatalistički sugerira da budućnost grada ovisi isključivo o tom projektu je već tragična.

Ozbiljna analiza vremena i događaja oko AFCO-a otkrila bi sigurno još mnogo strana gledanja. Ja ću pokušati osvijetliti onaj kut na koji su već mnogi prije mene upozoravali, a to je prostorno osmišljavanje grada i luke kao splet svih funkcija grada na Mediteranu.

Negdje prigodom donošenja Generalnog plana 1973. godie, napisao je pokojni arhitekt i kritičar Frane Gotovac u članku koji je nazvao »Generalne vrijednosti Generalnog plana«, citiram: vrijednost širih urbanističkih planova i zahvata u organizaciji prostora jest, zapravo, u generalnim vrijednostima ovih planskih trasiranja. Nije bitno ni potrebno konstatirati da život neće krenuti precizno postavljenim stazama, ali snaga i vrijednost generalnih postavki predstavlja zapravo jedinu apsolutnu vrijednost urbanizma kao teoretske misli, složene nauke i kompleksne životne prakse.

Zašto su ove riječi važne i danas jednako aktualne?

Svi planovi razvoja Splita forsirali su ulaz kolnog prometa u istočni dio luke, koja je planirana kao transferij svih oblika prometa što je bila generalna postavka o Splitu kao tranzitnom centru. Skupa investicija koja je sanirala rascjep u tkivu grada što ga je činila trasa željezničke pruge, koncepcijski je ostala nedorečena, jer se od prometa na njoj odustalo, a drugi put ulaska u luku nije pronađen. Osamdesetih godina je splitskim planerima mnogo važnije bilo proširiti tržnicu, što je danas metastazirano tkivo izmaklo kontroli.

Istočni dio luke zjapi odsječen pa se do njega niti može doći, a još teže izaći.

U tom najskupljem dijelu prostora grada planiran je ogroman biološki pročistač kanalizacijskog prstena, od kojeg se također u 90-im privremeno odustalo, pa grad Split koji kroz cijenu vode uglavnom kreditira izgradnju Eko-projekta Kaštela, izgradit će vjerojatno takav pročistač u Stobreču, ali ne sebi u Splitu.

S dolaskom spasonosnih dolara iz projekta AFCO-a, Split je odustao od još jedne generalne postavke, transferija svih prometa, od međunarodnih na lokalne koji su trebali biti riješeni na jednom mjestu — istočnoj luci. Split kao tranzitni centar godinama je bila nedodirljiva teza o kojoj se nije moglo ni razgovarati.

Pretenciozna zamisao gdje bi se ujedinio kompletan putnički promet svih kategorija: »željeznica, brod, autobus, trajekt, taksi, jahta, helikopter, gliser... a ovaj (promet) tražio bi: kolodvore, agencije, restorane, barove, pošte, hotele, robne kuće... — pa bi tako, prema tomu, preko Splita imao fluktuirati, odvijati se svjetski putnički promet, jer ovo što mi ovdje u Splitu imamo, to kao u svijetu nema nitko!« (citat F. Gotovac).

Paralelno s tim grandioznim planovima igralo se i na jednu arkadijsku, demagoški humanu pješačku luku, pa se sav promet isključio iz nje.

Ovakvo plansko glavinjanje koje godinama provode praktički isti ljudi, teško bi izdržao bilo koji grad.

Grad koji se tako lako odriče svih svojih generalnih postavki, a da pritom nema ni ideje, ni kako dalje, plodno je tlo za spasioce s milijunima dolara.

Najvažnije je da se planovi naručuju za 1 kunu, cijela planerska gradska služba broji možda nekolicinu zaposlenika. Pritom se četverogodišnja uprava bavi isključivo sa četverogodišnjim vizijama, a to je prekratko razdoblje za ozbiljno planiranje grada.

I da na kraju još jednom citiram Franu Gotovca iz istog članka: zar nije lakše graditi u latentno prisutnoj praksi neplanskih intervencija pa makar te intervencije bile skrivene iza paravana i stručnih sudova davanih naprečac i bez velikih razmišljanja, a na žalost, u ogromnoj većini uz obavezno pomanjkanje živaca i intuicije.

Možda je dobra strana cijele ove situacije oko AFCO-a upravo u tome što je ponovno uzburkala ove već ustajale vode bezizlaznosti iz slijepe ulice nagomilanih problema ovog grada, pa će ova vlast po sili nastalog stanja ipak morati početi generalno rješavati.

Ante Kuzmanić

arhitekt